Recimoda se zločinac uvijek vraća na mjesto zločina.
Jukka Virtanen nije kriminalac, iako su na njega i njegovu profesiju sportskih menadžera u početku lajali kao na “posrednike”.
“Sportski menadžer bio je toliko nova stvar da još nije bio shvaćen”, kaže Virtanen na svom “mjestu zločina” na ciljnoj liniji Olimpijskog stadiona u Helsinkiju.
Na istom je mjestu prije 45 godina Virtanen završio državno natjecanje s 400 metara. Preostalo vrijeme bilo je oko 52 sekunde.
“Moj rekord je bio 50,2. Imao sam brze ćelije i moja najbolja udaljenost bila bi 200 metara, ali sam bio loš starter,” kaže Virtanen, koji je nedavno napunio 71 godinu.
Gotovo na istom mjestu, u Muzeju sporta pokraj Stadiona, 15. prosinca 2009. godine osnovana je Udruga sportskih menadžera. Tamo je bilo 17 ljudi.
Virtanen je bio izvršni direktor udruge gotovo od njezina osnutka. Pesti završava krajem svibnja. Počet će kao CEO Atte Varsta.
„Najveća zasluga udruge je što se titula upravitelja jako cijeni. Više nema negativnu konotaciju”, kaže Virtanen.
Za sportske menadžere napravljena su stroga pravila igre i etičke smjernice. Prema Virtanenu, oni su pomogli osigurati povjerenje menadžerima.
Na Olimpijskim igrama sportašima je zabranjeno iznenađujuće mnogo stvari. Primjerice, Međunarodni olimpijski odbor nameće jednomjesečnu karantenu sportašima koji idu na Igre, prema kojoj oni mogu istaknuti svoje osobne sponzore samo u ograničenom opsegu.
“Po mom mišljenju, to je protiv svih zakona o tržišnom natjecanju. Jedne olimpijske godine atletska gp utrka održana je u Finskoj tijekom karantene. Tada su praktički svi prekršili pravilo. MOK reže vlastitu granu s takvim ograničenjima”, kaže Virtanen.
Po prvi put u povijesti Olimpijskih igara ovog će ljeta u Parizu biti isplaćene novčane nagrade sportašima.
“To je samo pravda i poštenje. Monopoli poput Olimpijskih igara su samodestruktivni, što je samo po sebi šteta.”
Sportski menadžeri bili još uvijek tako mala i nepoznata skupina u Finskoj u 21. stoljeću da se mislilo da uzimaju novac sportaša. Sportski menadžeri odavno su priznata profesija u svijetu.
Uvodne riječi udruge izgovorene su u Fazerovom kafiću na Kluuvikatu u Helsinkiju u rujnu 2009. Sportski influencer Erkki Alaja pozvao Virtanen i Harri Halmeenkoji je već imao dosta iskustva u, između ostalog, brizi o stvarima za bacače.
Pokojni sportski influencer Alaja ubrzo je nadmudrio svoju partnericu uvjeravajući da će takvo menadžersko druženje biti potrebno.
“Već tada je bilo jasno da će područje sportskog menadžmenta postati popularno. Odluka o osnivanju bila je jasna kada ju je Alaja predstavio”, sjeća se Virtanen.
Ako ne računate timske sportaše i motorističke sportaše, još se ne može govoriti o sportskom menadžmentu u Finskoj.
Pojam menadžera postao je poznat kada Keke Rosberg počeo trenirati mjesta momčadi F1 Jyrki u Järvilehto i Mika Häkkinen. Rosberg je 1980-ih jedno vrijeme bio skakač u brdu Matti Nykänen također u pozadini, ali se dvojac nije poklapao u shvaćanju posla.
Također Harry “Hjallis” Harkimoa može se smatrati pionirom u upravljanju putem Jokera. Kao i Jukka Härkö u pozadini atletičara.
S druge strane, Virta se može smatrati pionirom u sportskom menadžmentu. Trenutno udruga broji 170 članova. Sportski menadžeri obučavaju se gotovo godinu dana na Finskom sportskom institutu u Vierumäkiju.
“– Jani i ja smo počeli kao hobisti.
Njegova karijera Virtanen je radio u Postipanki, gdje je početkom 1990-ih vodio Prime Team sastavljen od sportaša i umjetnika.
U bančinoj je ergeli, između ostalih, bio i jedan plivač Jani Sievinentrkač izdržljivosti Annemari Sandellbaletan Nina Hyvärinen i jazz glazbenik Iiro Rantala.
Virtanen je počeo raditi sa Sievinenom već 1991. godine. Virtanen je postao Sievinenov stvarni menadžer nakon Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine.
“Sa Sievinenom sam prvi put upotrijebio titulu menadžera. Jani i ja smo počeli kao hobisti. Tada je Jan imao toliko simpatizera (19) da ih se ni sam nije sjećao. Zato nam je trebao menadžer”, kaže Virtanen.
Nakon treninga s Prime Teamom, Virtanen je 1996. osnovao tim od deset sportaša.
Među njima su bila dva od četiri finska osvajača olimpijske medalje u Atlanti: Sievinen i hrvač Marko Asell.
Među ostalim sportašima bio je i bacač koplja Taina Uppa (sada Ojaniemi), plivač Vesa rukavicebiciklist Christian Selin, daskaš na snijegu Jukka Erätuliparaskijaš Tanja Tervonennatjecateljski plesači Jussi Väänänen i Katja Koukkula i skijaš Markus Vuorenmaa.
““Logotipi su se lupali po prsima, a tvrtka je tada mogla reći da je novac otišao na oglašavanje.”
Sportski marketingšto je u osnovi ono što se tiče menadžmenta, Virtanen dijeli pojedine sportaše prema erama.
Tijekom razdoblja donacija osamdesetih godina prošlog stoljeća sportaši su dobivali velik dio potpore u obliku raznih donacija bilo od tvrtki ili pojedinaca.
“Logotipi su se lupali po prsima, a tvrtka je tada mogla reći da je novac otišao na oglašavanje.”
Tijekom razdoblja mjerenja 1990-ih, tvrtke su morale dokazati od čega će sponzorstvo točno imati koristi. Mjerena je svaka kolumna objavljena u novinama ili sekunda na televiziji.
Prema Virtanenu, dopinški skandal na Svjetskom skijaškom prvenstvu u Lahtiju 2001. promijenio je cijeli sportski marketing tog desetljeća. Skijanje i individualni sportovi bile su psovke za mnoge tvrtke.
Ovaj primijetio je i Virtanen, koji je nakon sportskog tima prešao na skijanje. Završio je Virtanenov rad u Skijaškoj ligi i projektu Havuja kao menadžer ženske reprezentacije u trčanju.
Sljedeće godine pokušao je nastaviti skijati organizirajući Miljoona sprint ski tour.
“Gušilo se u vlastitoj nemogućnosti. Lahti je bio prevelika prekretnica u finskom sportu. Toliko je zacrnilo skijanje. Mnoge tvrtke nisu smjele imati nikakve veze sa skijanjem.”
Virtanen je zbog skijanja zaustavio sve osim Sievinenove uprave.
“Bio je to najveći neuspjeh u mojoj karijeri. Morao sam razmisliti što da počnem raditi.”
Njegov korporativni partner s poduzetničkim Virtanenom počeo je organizirati screenbuse za sportska i fitness događanja. Putem ekrana u njima publika može pratiti rejve i istovremeno dobiti podatke o rezultatima.
Operacija i dalje traje, iako Virtanen za sebe govori da je umirovljenik. Za sljedeće ljeto već su dogovorene autobusne svirke na kasačkim stazama.
Tadašnja kasačka suradnja s Fintotom počela je pomalo klimavo, kada je Virtanen usred pregovora o ugovoru iskreno rekao da pripada ljudima koji psuju kad na Sportskom ekranu prikazuju rejve.
“Više ne psujem. Prilično sam ušao u taj svijet kad sam ljeti bio na rejvovima četrnaest vikenda zaredom.”
Na isti Otprilike u vrijeme kad su osnovani sportski menadžeri, društveni su mediji počeli napredovati. Sportaši su se počeli pojavljivati na društvenim mrežama, gdje su promovirali proizvode koje koriste.
Danas mnogi sportaši mogu zarađivati znatne količine novca putem društvenih medija.
Virtanen razumije razvoj 2010-ih, ali u njemu vidi mnogo površnosti i leptirića.
“Na mnogo načina, društveni mediji su postali poput besplatnog časopisa. Promijenio je strukturu sportskog marketinga. Prije se sportaš vezao za jednu tvrtku u što više područja djelovanja. Sada, na primjer, sportaš može reklamirati mnoge automobilske tvrtke jednu za drugom.”
U praksi, prema Virtanenu, to znači da sportaš više nema ili ima malo osobnih sponzora.
“Sportaši su cijenjeni na društvenim mrežama, što je samo po sebi dobro, ali naglašavaju izgled i prezentacijske vještine. Ne mogu se mjeriti štopericom. Puno me pitaju o sportašicama, trend se vidi u tome.”
Jedan trend budućnosti mogao bi biti da male video tvrtke nastaju u pozadini sportaša, koje proizvode materijal za sve više fragmentirane platforme društvenih medija. Samo lice sportaša više nije dovoljno.
“Tvrdim da se razvijaju vrlo mali segmenti na koje se sportaši ciljano oglašavaju na društvenim mrežama. Menadžer tu igra veliku ulogu. Zato je krajnje vrijeme da odem. Do sada sam ustrajao u društvenom svijetu”, smije se Virtanen.
Sportaši znaju voditi svoje poslove na drugačiji način nego možda prije. Mnogi su pokrenuli tvrtku u koju mogu usmjeriti potencijalne novčane nagrade i prihode od suradnje.
Prema Virtanenu, fond za treniranje dobar je za sportaša početnika. On potiče one koji su iskusniji i zarađuju više da osnuju društvo s ograničenom odgovornošću.
“Ovako, primjerice, prihod od društvenih mreža ide tvrtki, a ne osobnom porezu. Vjerujem da će korporativno razmišljanje postati češće i da će se povećati.”
“– Glavno da novac dolazi.
Most trenutno Virtanen “kulira” kao menadžer trojice sportaša.
Mačevalac Nooralotta Neziri ponovno se vraća nakon ozljede. Eemil Helander je finski trkač izdržljivosti i trkač na stazi koji najviše obećava Leo-Pekka Tähti dugogodišnju karijeru završava ljeti na paraolimpijskim igrama u Parizu.
Virtanen je mislio da će upravljanje Helanderom prepustiti Neziru, koji želi proučiti to područje.
“Ovisi o tome što Eemil želi. Još nisam voljan odskočiti od njegove pozadine”, kaže Virtanen.
Umirovljeni profesionalni boksač i dugogodišnji štićenik Eva Wahlström također i dalje pripada timu, iako se posao uglavnom odnosi na vođenje poslova i prijateljstva njegove tvrtke.
Virtanen se nada da će sadašnje 2020-e biti doba podrške. Jedna dobra promjena je obećanje Vlade da će proširiti pravo na porezne olakšice za donacije sportu i vježbanju. To bi popunilo prazninu nastalu dobitkom od klađenja.
“Glavno je da novac dođe. Ubuduće neće dolaziti od države.”
