Ova sezona nerazlučivih momčadi potvrđuje odluku Garyja Bettmana da se suprotstavi proširenju postsezone kako bi uključila play-in događaj koji bi uopće spustio letvicu koja je preblizu tlu.
Dovoljno je loše — OK, dovoljno osrednje — što Islandersi (31-41 do subote) još uvijek imaju priliku ugurati se na osmo mjesto, ali prema sustavu koji bi povećao sudjelovanje na 10 timova po konferenciji, veseli bend Patricka Roya imao bi zapravo držao mjesto nakon uzimanja leda u subotu navečer u Tampi.
32-40 Penguins bi bili u središtu svega, uobičajeno razočaravajući 35-37 Wild bi u biti imao mjesto zaključano, a 30-42 Kraken bi ostao u jednadžbi. Onima koji sugeriraju da bi bilo korisno zadržati što više timova — i time dalje, što više baza navijača timova — u natjecanju što je duže moguće, zašto onda jednostavno ne bi poslali pozivnicu za 32 tima?
Oh, već jesu. Zove se regularna sezona od 82 utakmice.
Nedostatak nesrazmjera unutar lige sigurno je posljedica četvrte sezone koja radi u okruženju s ravnom kapitalizacijom u kojoj je limit povećan za samo 2 milijuna dolara. Momčadi sa slabostima na početku sezone u biti imaju te iste slabosti sada.
Bujica dugotrajnih ozljeda pogoršala je problem razrijeđenih sastava. Samo pričekajte dok se još dva tima ne dodaju putem proširenja.
Ne razumijem baš zašto je potraga za izvrsnošću postala sekundarna u usporedbi s utvrđivanjem najmanjeg zajedničkog nazivnika lige za natjecanje, zašto je slavljenje dinastija Montreala, Toronta, Detroita i Islandersa kooptirano filozofijom “samo želim dobiti i svašta se može dogoditi.”
Pa, možda je to samo odraz ljudske prirode. Zapravo, to me na neki način podsjeća na etos prikazan na ročištima za potvrđivanje Vrhovnog suda 1970. G. Harrolda Carswella, kandidata Richarda Nixona koji je bio žestoko kritiziran zbog osrednjeg rekorda na klupi među bezbroj pitanja.
Tada je senator Roman Hruska iz Nebraske stao u sučevu obranu (ili je barem tako mislio) rekavši: “Čak i da je osrednji, ima puno osrednjih sudaca, ljudi i odvjetnika. Imaju pravo na malo zastupljenosti, zar ne, i na malo šanse?”
A što je s onim senatorima iz Ottawe, senatore? Zar i oni ne zaslužuju malo ljubavi? (PS: Carswellova nominacija odbijena je glasovanjem Senata.)
Devilsi, očito djelujući u zabludi da je pobjeda u pet utakmica doigravanja prošlog proljeća značila nešto dublje od razotkrivanja disfunkcije Rangersa, upravo su odbacili sezonu – i to gotovo kavalirski. Krivnja se provlači kroz organizaciju koja je neobjašnjivo uzela slobodnu godinu.
Loš je bio gol? Oh dobro. Dougie Hamilton pao je na godinu dana ostavljajući momčad s još 9 milijuna dolara za potrošiti pod kapom? Nema potrebe da se preopterećuju kada su početnici.
Još uvijek postoji tona mladih talenata koji pulsiraju kroz krvnu lozu. Možda će se ova sezona pokazati iskustvom učenja za igrače i hijerarhiju. Ali ništa nije zajamčeno. Ako su Devilsi ove sezone mislili da igraju s kućnim novcem, spalili su sve.
Devilsi su imali svoj dio loših momčadi i loših godina tijekom posljednjeg desetljeća. Imali su strašne godine neposredno nakon preseljenja iz Colorada. Ovo je bilo gore od svega toga.
Doista, ova se rangira kao druga najrazočaravajuća sezona u klupskoj povijesti franšize od 41 sezone, a nadmašila ju je samo momčad 1988.-89. koja se nikada nije približila natjecanju za doigravanje nakon što je otišla do sedme utakmice konferencijskog finala sezone prije. Nezrelost je obilježila tu sezonu. Ponekad se stvari ne mijenjaju tako dramatično.
Sljedeće godine Devilsi će krenuti od nule s novim glasom iza klupe, vjerojatno s gravitacijom koja nije imala nikakve veze s ovim debaklom. Počinju bez obilne prednosti sumnje koju su nosili kroz veći dio sezone. Vjerodostojnost se mora obnoviti. To nikad nije automatski.
Pretpostavljam da Erik Gustafsson nije dovoljno važan da ga George Parros i Odjel za sigurnost igrača NHL-a štite.
To je jednako dobro objašnjenje koje ćete dobiti za nedostatak discipline primijenjen na Sama Reinharta nakon što je Floridin krilni napadač koji je postigao 51 gol zamahnuo laktom u glavu Rangerovog braniča prošle subote u borbi za pak i vjerojatno potresao Šveđanina, vani sada za tri natjecanja nakon što je napustio onaj u drugoj trećini.
Bez sluha. Nema ovjesa. Nema kazne.
Bez poštovanja.
Gubitnički bod i dalje pretvara poredak više u zabavno ogledalo nego u pravi odraz sezone. To je jedini način da se to okarakterizira kada su Bruinsi izjednačeni s Panthersima unatoč tome što je Boston dobio 42 utakmice, a Florida 47, a Islandersi vode Devilse unatoč 31 pobjedi u odnosu na New Jersey u 36.
Bruinsi, međutim, imaju 15 poraza u produžecima ili raspucavanju dok Pantheri imaju 5. Islandersi su izgubili 15 nakon regularnog dijela, a Devilsi četiri.
Dakle, cilj igre nije nužno pobjeda, već izjednačenje u 60 minuta. Opet, ovo je još jedan primjer spuštanja letvice…u korist timova koji gube.
Ne znam što je u Anaheimu pošlo po zlu s Trevorom Zegrasom, koji uvijek djeluje uzrujano i/ili frustrirano – pogledajte kako je uništio kameru na šesnaestercu u Seattleu u četvrtak nakon upitnog poziva – ali ovo je mladić koji očito treba novi početak.
