Dvije rezolucije koje je odobrilo vijeće Emilian, a koje provode medicinski potpomognuto samoubojstvo, kako bi se lokalnim zdravstvenim vlastima omogućilo jamčenje prava bolesnih koje je odobrilo Vijeće i popunjavanje praznine u parlamentu “pozivaju na razmišljanje: čak i opća administrativna odredba, poput Bonaccinijeva, može li regulirati stvar pozivajući se na presudu Ustavnog suda ili umjesto toga mora provoditi zakon?”. O tome razgovara s Adnkronosom predsjednik emeritus Ustavnog suda Cesare Mirabelli koji kaže: “Vrlo je primjereno da postoji zakon, ali danas se odluka Vijeća može primijeniti bez daljnjih naznaka, dakle upravnom mjerom. Ono je samoprimjenjivo, odnosno može se primjenjivati već na način predviđen presudom ustavnih sudaca, doduše supstitucijom i u granicama u kojima je to pravo zajamčeno.”
Pa zar nije u redu što su premijer i Ministarstvo zdravstva podnijeli žalbu regionalnom TAR-u tražeći poništenje rješenja? “THEBonaccinijeva odredba integracija je presude Suda koja bi se trebala na odgovarajući način izraziti u zakonodavnom, a ne regulatornom aktu, poput one koju je postavio guverner Emilia Romagne. Točno jepod uvjetom da se Vlada žalila TAR-u. No, vidjet ćemo hoće li imati i zakonsku inicijativu za reguliranje prestanka života. Sud je ukazao na najprikladnije načine na koje se njegova presuda može primijeniti. Međutim nadležnost za to ne leži u regionalnom zakonodavstvu, već u državnom zakonodavstvu“.
“Čini mi se – zaključuje Mirabelli – da postoji stvar koja se tiče državne nadležnosti, stoga regionalne discipline u ovom sektoru stvaraju probleme ne toliko u sadržaju, koliko u atribuciji sadržaja. Štoviše, čini mi se postoji i potreba za jedinstvenom disciplinom na nacionalnoj razini”. (Roberta Lanzara)
