Rumunjska riznica iz Moskve: Dokumenti koji ukazuju na činjenicu da su boljševici svoje subverzivne akcije financirali zlatom iz Bukurešta

Europski parlament zatražio je od Rusije, sredinom ožujka, kroz rezoluciju (koju su podržali svi rumunjski zastupnici u Europskom parlamentu) da vrati Rumunjskoj u cijelosti nacionalno blago poslano Rusiji 1916. i 1917. Solidarni pristup EP-a s Rumunjskom po ovom osjetljivom pitanju je bez pravni učinak, ali najvjerojatnije pogađa i drugi problem: koliko je zapravo ostalo od rumunjske riznice poslano u Moskvu.

Početkom 1918. godine, nakon što su boljševici preuzeli vlast u Petrogradu (Sankt Peterburgu) i Moskvi, Vladimir Iljič Lenjin i Lav Trocki, glavni akteri puča, orkestrirali su otimanje rumunjskog blaga, ostavljenog na čuvanje kod početak Prvog svjetskog rata .

Suhoparna objava Trockog

U kontekstu neprijateljstava između ruskih trupa s boljševičkim afinitetima i rumunjskih vojnika, 13./26. siječnja 1918. Trocki je poslao informaciju predstavnicima rumunjske vlade u Iaşi. “Sovjet narodnih komesara odlučuje: 1. Prestaju svi diplomatski odnosi s Rumunjskom. Rumunjsko poslanstvo i općenito svi predstavnici rumunjskih vlasti protjeruju se najkraćim putem preko granice. 2. Rumunjsko blago, koje se čuva u Moskvi, proglašeno je nematerijalnim za rumunjsku oligarhiju. Sovjetska vlast preuzima odgovornost za očuvanje ovog blaga koje će predati u ruke rumunjskog naroda”, fraze su kojima će rumunjske vlasti zauvijek izgubiti to blago.

Radilo se o 90 tona zlata koje pripada rezervama Narodne banke Rumunjske, ali i kraljevskim zbirkama nakita, rijetkih novčića te kulturnih i vjerskih predmeta.

Kronološki, prvi signali su u prepisci između nekih predstavnika komunističkog pokreta u Rumunjskoj i Kominterne. Valeriu Marcu, komunistički izbjeglica u Beču, poslao je pismo Tajništvu Treće internacionale od 9. kolovoza 1920. u kojem je iznio nekoliko optužbi protiv Alecua Constantinescua, prvog šefa tajne mreže komunista, uključujući i onu u kojoj je izjavio je da je bivši tajni vođa navodno krao novac i da je imao veze s vlastima.

“Kao što sam izvijestio u svom zadnjem pismu, ovaj čovjek je potrošio enormne svote u čisto osobne svrhe, a da ništa nije učinio u pokretu. U posljednjih osam mjeseci od Moskve je dobio 600.000 leja. Nitko ne zna gdje je ovaj novac otišao. (…) Prije tri tjedna Constantinescu je uhićen. Do tada ga je policija pustila na slobodu, kako biste mogli uhititi sve koji su s njim bili u kontaktu. Na dan uhićenja nestalo je 200.000 leja. Kako bi kompromitirao Partiju, Constantinescu je u partijsku blagajnu ubacio 5000 rumunjskih leja, koji su dolazili iz Moskve (Rumunjska blagajna bila je, kao što je poznato, u SSSR-u) i imali su serije zabranjene u Rumunjskoj. Policija je došla nakon nekoliko sati i otkrila novac”, napisao je Marcu čelnicima Kominterne, prema pismu objavljenom u svesku “Tajne komunističke mreže u Rumunjskoj. Od ruske revolucije do tatarsko-bunarske pobune”.

Prodaja zlata

U razmjeni telegrama između Lenjina i Litvinova (zamjenika ministra vanjskih poslova Sovjetskog Saveza), datiranoj u lipnju 1921., diplomat mu prenosi da bi se nova sovjetska država trebala “uglavnom oslanjati na prodaju zlata, posebno stranog zlata”. Povjesničar koji je objavio telegrame, Richard Pipes, navodi u bilješci koja prati dokument da je moguće da se Litvinov odnosi na “zlato koje je Rumunjska položila u rusku carsku riznicu tijekom Prvog svjetskog rata”, prema svesku “The Nepoznati Lenjin”.

Privatna korespondencija vođe boljševika također je udvostručena diplomatskim položajima iza zatvorenih vrata. Predstavnici Moskve obavijestili su Rumunje tijekom 1921. godine, u službenim razgovorima, da je vrlo vjerojatno da blago više nije netaknuto.

Polovično prepoznavanje

„Kada je Denjikin zaprijetio Moskvi, započeo sam evakuaciju vrijednih stvari, a time i rumunjskog blaga, koje je prevezeno ili u Nižnji Novgorod, ili u Perm, ili negdje drugdje. Ne bih vam mogao reći jesu li svi sanduci vraćeni u Moskvu, ali naravno da blago više ne može biti netaknuto”, prenio je Gheorghe Filality, šef rumunjske delegacije na rumunjsko-sovjetskim pregovorima u Varšavi, Alexandruu Averescuu, predsjedniku Vijeće ministara, u rujnu 1921., o tome kako su Sovjeti postavili problem.

Poruka se prenosi i javno putem medija, u intervjuu koji je rumunjskoj agenciji “Orient-Rador” 22. veljače 1922. dao Lev Karahan, sovjetski predstavnik u Varšavi. “Moram vas uvjeriti da nikada nisam kategorički tvrdio gubitak i nestanak rumunjskog blaga, ne vidim nijedan razlog koji bi omogućio takav nestanak. Međutim, nije isključena mogućnost gubitka dijela toga”, ustvrdio je ruski diplomat

Poziva na korištenje zlata bez ikakvih prepreka

Štoviše, boljševici su također bili velikodušni s korištenjem stranog zlata. “Nećemo škrtariti i poslat ćemo dovoljno zlata i stranih zlatnika ako možete organizirati da kupimo opremu (od engleskih vojnika i časnika, iz via Persia dućana i tako dalje)”, prenosi Lenjin “drugu Eliavi” na 16. listopada 1919. Shalva Eliava bio je gruzijski stari boljševik koji je u to vrijeme bio na čelu Vojnog revolucionarnog vijeća Turkestana. Eliava će umrijeti pogubljen 1937., tijekom Velikog terora, optužen za kontrarevolucionarno djelovanje.

Široku ruku boljševika u pogledu sredstava također naglašava Angelica Balabanoff, važna boljševička vođa 1920-ih “Molim vas, ne štedite. Potrošite milijune, mnogo, mnogo milijuna” Lenjinov je poticaj Balabanoffu, reproduciran u knjizi “Dojmovi o Lenjinu”, za sovjetsku stvar.

Znatne svote novca dali su boljševici i komunisti u Rumunjskoj, posebno u razdoblju 1918.-1922., kada se u Moskvi planiralo “izvoziti revoluciju” u države srednje i istočne Europe. Iznosi su bili posebno namijenjeni onima koji su radili takozvani “ilegalni” rad, subverziju, koja je trebala dovesti do organskog rasta komunističkog pokreta, ali i revolucionarnog aparata.

U našoj su zemlji Rumunjska komunistička partija i njezine frontovske organizacije stavljene izvan zakona 1924. godine, kroz nekoliko normativnih akata.

Povodom Uskrsa Libertatea vam želi sretne blagdane i poziva vas da svojim najdražima pošaljete

Fotografija: Inquam Photos / Octav Ganea