“Postoji nešto gotovo misteriozno u tvrdoglavosti s kojom Salvini inzistira na političkoj liniji koja negira i tradiciju Lige iz prošlosti, onu Umberta Bossija, i koalicijske veze koje ga vežu, ili bi barem trebale, vezati za premijera. Giorgia Meloni Misterija obnovljena proteklih dana svečanom proslavom ruskih izbora na kojima je ‘pobijedio’ Putin. Pri čemu nije lako shvatiti radi li se o uvjerenju, tvrdoglavosti ili nekom obliku uvjetovanja koji ga tjera da izrazi komentar koji je u suprotnosti sa stvarnošću tog glasovanja i suda koji su dale sve ili gotovo sve političke snage naše zemlje.
Ipak, ova drugačija Salvinijeva filozofija sada se ponavlja previše puta da bi se smatrala usputnom. Umjesto toga, otkriva strategiju. I čini se da čeka test europskog glasa da izmjeri svoju sreću i svoju sudbinu. Pobjeda (malo vjerojatna) ili poraz – s obzirom da remi više ne dolazi u obzir.
Čak je i posljednjih dana izazov obnovljen okupljanjem, koje promovira Salvini, nekih protueuropskih frakcija okupljenih u ime geopolitičke vizije koja nije samo u suprotnosti s onom koja vlada u Bruxellesu i Strasbourgu, već i s onom koju čini Meloni ne smatra se umornim od ponavljanja između jedne šetnje i druge što slučajno radi u društvu Ursule Von der Leyen.
Znak da iza sve te neusklađenosti nužno mora stajati strateški izbor. A to je oklada koja ne vrijedi samo za politiku prema Europi, već obećava značajne reperkusije iu dvorištu. Do te mjere da otvori konfrontaciju, a možda čak i sukob unutar čvrstih zidova stranke čiji je Salvini sve manje neprikosnoveni vođa.
Ako stvari želimo ispričati sjekirom, možemo reći da su posljednjih mjeseci Salvini i Meloni zamijenili uloge u komediji. Prije je Meloni bila desnija i grmjela protiv establišmenta. A kad je Salvini, doduše bez previše entuzijazma, uskočio u kolo Draghija i njegove vlade, čelnik Braće Italije nije ga poštedio oštrih kritika. Ponovno potvrđeno nekoliko mjeseci kasnije, kada je Salvini smatrao da je najbolje glasati za Mattarellin reizbor, a da o tome nije obavijestio svog budućeg premijera. Bilo je hladnoće u tim okolnostima. I samo je blizina predizborne kampanje natjerala njih dvoje da ponovno pronađu mrvicu sklada.
Sljedeći dan, međutim, scenarij se obrnuo. I dok je Meloni odlučio vladati stavljajući puno vode u vino svoje drevne desnice, Salvini je počeo misliti da bi njegov životni prostor trebao biti onaj koji je Meloni u tom trenutku ostavila bez osoblja. Od tada je to bio krešendo. Ona (gotovo) sve više institucionalna, on sve više barikadan. Ona je malo plišana, on je namjerno grub. Poljubio ju je Biden, on sa zebnjom čeka Trumpov povratak. Ona koju ne plaše neumjerenosti generala Vannaccija i on koji se umjesto toga sprema staviti ga na popis. I tako dalje, nabrajajući veliki broj međusobnih razlika koje su sve šire kako se približava izborni obračun.
Sada je jasno da je sretan završetak u ovom trenutku vrlo teško zamisliti. I koliko god se njih dvoje pokušavali uvjeriti jedno drugo u stabilnost svog saveza, zaplet o mogućem kompromisu sada je vrlo rasplinut. No, također je jasno da bi, ako bi sukob prešao razinu upozorenja, najveći rizik bio za Salvinija, koji je brojčano i slabiji u svojoj ulozi.
Dakle, ono što ostaje za razumjeti je razlog za takvo kockanje. Očito znak ili velikih političkih uvjerenja ili velike sklonosti riziku.
(U međuvremenu, vrijedi imati na umu – kad već govorimo o Putinovoj zemlji – staru rusku bajku koju je prepisao pisac Viktor Sklovski. Ona govori o hvalisanju šegrta đavla koji je izjavio da je sposoban podariti mladost starac. Da bi se vratila njegova starost, međutim, bilo je potrebno da se starac spali. Što je šegrt učinio sa svim potrebnim žarom. Samo da bi otkrio da ga je u tom trenutku postalo nemoguće oživjeti). (Marco Follini)
