Sedam milijardi i 400 milijuna eura. To je ‘jelo’ koje Europa stavlja na stol Egipta, s planom pomoći od sada do 2027.. Kairu u pomoć priskače Stari kontinent, kao prije njega Ujedinjeni Arapski Emirati, MMF i Svjetska banka, čime je izbjegnuto najgore za državu koja, više nego ikad, predstavlja temeljnu branu obuzdavanja krize na Bliskom istoku, ali postoji veliki rizik jer je egipatska funta izgubila pola svoje vrijednosti u odnosu na američki dolar, a prihodi od Sueskog kanala ozbiljno su testirani napadima Hutija.
Predsjednica Europske komisije Ursula Von der Leyen stiže u Kairo, na ‘dvor’ predsjednika Abdela Fattaha al-Sisija, kako bi potpisala sporazum koji će djelovati kao pokretačka snaga strateškog partnerstva Egipta i Europe. premijerka Giorgia Melonirotirajući predsjednik Vijeća EU i belgijski premijer Alexander De Croo, grčki premijer Kyriakos Mitsotakis, austrijski kancelar Karl Nehammer i ciparski predsjednik Nikos Christodoulidīs.
Meloni, koja također vidi misiju u Kairu kao priliku za ubrzavanje Matteijevog plana, tvrdi timski rad koji je obavljen posljednjih mjeseci i ulogu Italije na koju je, kaže, “ponosna”, pripisujući promjenu svojoj vladi tempa koji je EU dala europskoj strategiji o migrantima.
Zašto u sporazumu potpisanom u Kairu ima mjesta i za hitnu protočnost, kojoj je namijenjeno 200 milijuna eura cjelokupnog paketa pomoći. Al-Sisi također stavlja dosje neregularne imigracije među “zajedničke izazove”, objašnjavajući da smo na summitu s EU-om razgovarali “kako ojačati putove i rute legalne migracije i kako intenzivirati napore da se stane na kraj ilegalnim tokovima” . Von der Leyen govori o “izvrsnoj suradnji”, objašnjavajući da EU računa “na punu posvećenost Egipta kontroli ilegalne imigracije i upravljanju granicama”.
I zato premijerka u sporazumu iz Kaira vidi sporazum koji ne libi definirati kao “povijesni”, iako je donio oluje unutar i izvan državnih granica. Jer ako je istina da se oporba popela na barikade upirući prstom u odnos s al-Sisijem, jednako je istina da se čak i u Bruxellesu i Strasbourgu žustro kritizira sporazum koji donosi novac u zemlji u kojoj ljudska prava se prečesto zaboravljaju.
Slučaj Regeni pod svjetlima reflektora
Pitanje bi moglo postati još trnovitije za Rim, koji danas vidi konačno otvaranje suđenja Regeniju: 4 egipatska tajna agenta optužena za ubojstvo i mučenje furlanskog istraživača su na optuženičkoj klupi. Oporba je glasno tražila da premijer to pitanje iznese pred al-Sisija, no čini se da se to nije dogodilo, barem prema izvješćima egipatskog predsjedništva o bilateralnim pregovorima njih dvojice, u kojima o tome nema ni traga. . U kontaktu s novinarima, Meloni prešućuje problem, naglašavajući potrebu da se krene naprijed u potrazi za “istinom i pravdom” nakon 8 godina šutnje i zataškavanja.
“Italija uvijek postavlja pitanje” ubojstva Giulija Regenaja, govori novinarima koji je pitaju o sastanku s al-Sisijem. “Onda je u tijeku proces u Italiji” i “posao koji obavljamo” s Egiptom “ne mijenja naš stav. Nakon toga, da vidimo… Za nas je važno da se proces nastavi i nastavit ćemo pokušavati postići nešto više, ali ono što moramo učiniti je ići naprijed na frontu istine i pravde.”
Međutim, to ne znači da se odnosi s Egiptom danas čine neophodnima za Italiju i Europu, budući da se Kairo smatra “pouzdanim partnerom – čitamo u zajedničkoj deklaraciji EU-a i Egipta – stupom sigurnosti, umjerenosti i mira na Mediteranu, Bliski istok i afrička regija”. Na vagi je i uloga al-Sisijeve zemlje u bliskoistočnom bačvi baruta – “situacija u Gazi je na vrhu naših briga”, objašnjava premijer na kraju summita -, sa sukobom u Sudan komplicira cijelu sliku.
Odgovor Schleinu
Zbog toga Meloni ide ravno svojim putem. Oporbene kritike joj kao da izmiču. “Čitam tajnicu Demokratske stranke Elly Schlein koja kaže da je sramota da pola Europe dolazi u Egipat kako bi zaustavila neregularnu imigraciju. Razumijem da je to za njih sramotno, ali da sam htjela provesti program Demokratske stranke Ja bih se kandidirao s Pd-om – bode -, nego sam se kandidirao protiv Pd-a upravo zato što se ne slažem s njima”.
Čak joj i sporazum s Tunisom, potpisan u srpnju prošle godine s Von der Leyen na strani, “radi”, a onima koji tvrde suprotno – mir. “Mislim da je ono što radimo vrlo dragocjeno – tvrdi on – i mislim da je uloga Italije izuzetno dragocjena, jer Italija na ovom novom modelu suradnje s Afrikom, i na ovom novom modelu za rješavanje korijena pitanja neregularnih migracija tokovi su napravili presedan.Čini mi se da i opozicija to prepoznaje u vrijeđanju nas,ali prepoznaje da je danas,na dobro ili loše,Europa promijenila ritam.I zato sam ponosan na to jer sam tako želio učiniti, pokazuje da kada se predstavite s održivim, pragmatičnim, ozbiljnim pozicijama, moguće je da će vas drugi poslušati.”
Schleinov oštar odgovor bio je trenutačan. “Nakon što se tijekom predizborne kampanje razmetala sloganom ‘pomorske blokade’ – grmi demokratska tajnica – Giorgia Meloni nije mogla zahtijevati solidarnost na dobrodošlici ni od svojih nacionalističkih saveznika poput Orbana, već je počela obećavati nepravedne i neuspješne sporazume poput jedan s Tunisom i Albanijom, a danas je završio u Egiptu obećavajući resurse Al-Sisijevom režimu da zaustavi odlaske, u zemlji koja nije sigurna ni za Egipćane ni za sve ostale, s obzirom da egipatska vlada nema poštovanja za ljudska prava.”
“Giorgia Meloni – nastavlja čelnica demokrata – laska nam kad kaže da ne misli kao Demokratska stranka, jer mi se ne rugamo ljudima i ne bismo sklapali dogovore s režimima poput egipatskog, koja je godinama zataškavala Giulijeve ubojice Regenija”. “Europska unija je rođena da ruši zidove, a ne da gradi druge. Poštivanje ljudskih prava ne može se prodati zbog sigurnosnih opsesija vlada”, komentira Schlein. A tek je predjelo puno slasnijeg jelovnika, prvo kolo dvoboja koji se igra u utorak i srijedu u Saboru, kada će Meloni biti u Saboru – prvo u dvorani Senata, a potom i u Sabornici. – dati svoja priopćenja prije Europskog vijeća. Tamo namjerava glasno braniti izbore i težinu Italije u EU: “morat ćemo donijeti kokice…”, šali se jedan od ministara najbližih premijeru. Zahvaljujući užarenoj klimi neprestane predizborne kampanje, teško ga je kriviti.
