Upravo sam slušao novu pjesmu J. Colea “Pi”, i moram reći da se mučim probaviti riječi koje je odlučio upotrijebiti. Kao obožavatelj njegovog stila glazbe u prošlosti, zapanjen sam – ovo jednostavno ne stoji kako treba. Stihovi koje je upotrijebio u svojoj novoj pjesmi potaknuli su novu kontroverzu jer nisam jedini koji smatra da je tekst pjesme ‘Pi’ ne samo neukusan, već i potpuno uvredljiv za transrodne osobe.
Ako želite znati koji su točni stihovi, pogledajte ovaj lirski video i zaustavite se na oznaci 3:46 i 3:52 da pročitate što je zapravo rekao u svojoj posljednjoj pjesmi ‘P’.-
Sada se vraćamo na našu temu rasprave, transrodnu zajednicu, koja se nastavlja boriti za jednakost i priznanje, to nije samo pogrešan korak; osjećam se kao šamar napretku koji smo postigli.
Tamo gdje je J. Cole vidio igru riječi, mnogi od nas vide crtu koja duboko zadire – obilježavajući točne stereotipe koje su mnogi pokušavali srušiti.
Kao da zaboravlja moć koju ima, platformu koja bi se mogla — i trebala — koristiti za premošćivanje podjela, a ne za njihovo produbljivanje. Teško je pomiriti J. Colea za kojeg smo mislili da ga poznajemo, koji su ustali protiv rasne nepravdes onim tko je napisao ove tekstove koji, čini se, ignoriraju borbe za jednakost i dostojanstvo s kojima se transrodna zajednica svakodnevno suočava.
I da, umjetnici moraju imati slobodu izražavanja – to je srce kreativnosti. Ali kada taj izraz zadaje bol, kada otuđuje i vrijeđa, teško je ne zapitati se gdje je granica, je li ju uopće bilo.
Za mnoge od nas, ovo nije samo J. Cole. Riječ je o pozivu na rast, poticaju umjetnicima i industriji da pomnije slušaju zajednice do kojih dopiru. Ovo je trenutak za njih, za sve nas, zapravo, da ciljamo na inkluzivnost, da govorimo s poštovanjem i da podržimo svaki identitet kroz snagu glazbe.
Nadam se, usred ove reakcije, da će ovo poslužiti kao poziv na buđenje – ne samo za njega, već za sve glazbenike – da našu glazbenu scenu učinimo onom koja podiže sve, a da doista ne ostavlja glas iza sebe. Za raspravu je može li ovo označiti prekretnicu, ali jedno mi je jasno: osjetljivost i zastupljenost u glazbi nisu samo važni – oni su imperativ.
