Konj je igrao središnju ulogu u povijesti i mitologiji mnogih indijanskih plemena. Plemena Shoshone, Crow, Blackfeet, Sioux i druga plemena prva su vidjela konje kada su ih Španjolci doveli na ovaj kontinent prije 500 godina i od tada ih koriste u lovu i borbama. Zajedno, ova plemena sebe nazivaju “Narodima konja”.
Kao što ćete vidjeti, muškarci i žene iz tih plemena također koriste konje u sportu koji su obožavatelji nazvali “izvorni američki ekstremni sport”. Plemena ga zovu Indian Relay, njegovi korijeni sežu stoljećima unatrag i jedna je od najuzbudljivijih, najopasnijih i najinspirativnijih stvari koje ćete ikada vidjeti.
Počinjemo od početka. U indijskoj štafeti, čak šest čistokrvnih trkaćih konja dovodi se do startne crte iscrtane u zemlji. Konji su bez sedla; nema sedla ni stremena. Njihovi vozači ne nose zaštitnu opremu. Na zvuk trube skaču na palubu i ruše prugu.
Ken Real Bird: Lako je sjesti na konja bez sedla i trčati što brže možete uokolo.
Bill Whitaker: To je lako.
Ken Real Bird: Da.
Ken Real Bird svojevrsni je “visoki državnik” Indian Relaya i najavljuje utrke diljem američkog Zapada.
Ken Real Bird: Ovi konji mogu trčati kao da ne biste vjerovali. Ali, teži dio dolazi od skoka.
Čekati. Što? Nakon što jahači odjure jedan krug oko staze od pola milje, svi odjure u neku vrstu jahanja za konje gdje timski kolege čekaju sa svježim konjima za ono što je poznato kao razmjena.
Ken Real Bird: Dakle, on mora ući, dovoljno smanjiti brzinu i zatim podesiti tog konja.
Ken Real Bird: Sjaše i napravi jedan, dva, tri koraka i sjedne na leđa tog konja.
Ken Real Bird: Bum, evo ga.
Ken Real Bird čini da taj leteći skok s jednog konja na drugog zvuči jednostavno. Nije. To je više poput opasnog, kaotičnog plesa s jahačima i konjima iz šest timova koji pokušavaju učiniti istu stvar u isto vrijeme u istom prostoru.
Ken Real Bird: Imate ono što zovu čovjek za postavljanje.
Ken Real Bird: Njihov je posao primarno staviti tog konja u pravilan položaj kad jahač uđe.
Ken Real Bird: Istovremeno, imate tipa koji je obično okretan tip na nogama. I mora uhvatiti tog konja koji dolazi brzinom od 25 milja na sat. Taj konj, njega stvarno nije briga za tvoje osjećaje.
Treći član “posade u jami” drži a treći konj, jer jahači moraju učiniti još skok za još jedan krug.
Bill Whitaker: Uzbudljivo je. Ali to je– također je opasno, zar ne?
Ken Real Bird: Da. Puno ozljeda. Gotovo na svakoj utrci neki dečki će biti pregaženi.
Ken Real Bird: Možete li zamisliti prvu liniju šefova Kansas Cityja okupljene u jednom i jednostavno vas pregaziti? Tako će se osjećati, jer taj konj ima 1000 funti.
Ozljede konja i ljudi dio su sporta. Timu koji najbolje izbjegne sudare i pobijedi u trećem krugu na trećem konju može se oprostiti što se pokazao na cilju.
Ken Real Bird kaže da su korijeni modernog Indian Relaya u pohodima konjokrađa koje su plemena nekoć organizirala protiv bijelih doseljenika… i međusobno.
Ken Real Bird: Ovi mladi ljudi različitih nacija putovali bi. Kad bi bila sredina noći, oni bi došli i uzeli nagradnog konja i visoko ga repom vratili u svoju domovinu. Zamijenili su konje dok su trčali, jer su ih progonili. I to je uglavnom podrijetlo indijske štafete– sporta koji poznajemo danas.
Utrke u organiziranom sportu prvi put su se održale početkom 1900-ih.
Calvin Ghost Bear: Kad su tek počeli, većina tih utrka odvijala se u– u– više u– unutar njihovih vlastitih zajednica, domorodačkih zajednica u njihovim rezervatima.
Calvin Ghost Bear je član plemena Sioux i predsjednik organizacije pod nazivom Horse Nations Indian Relay Council.
Calvin Ghost Bear: Ono što mi radimo s Horse Nations je da smo u osnovi uzeli puno– rasa koje su bile unutar plemenskih naroda, izveli ih u mainstream. A sada ga donosimo na veću pozornicu.
Indijska štafetna staza prošlog ljeta prošla je zapadom i dosegla vrhunac u Casperu, Wyoming, s trodnevnim prvenstvom koje je slavilo plemensku kulturu u pjesmi, bubnjevima i plesu…i ponudilo više od 100.000 dolara nagradnog novca, zahvaljujući sponzorstvu kasina u vlasništvu od strane sjevernog plemena Arapaho.
Uključuje i ženski odjel. Radi se o dva kruga i dva konja, a ne o tri i tri u muškim utrkama, ali atletizam – i opasnost – jednako su očiti.
Tu je i dječji Indijska štafeta, s jahačima od samo šest godina koji se utrkuju na ponijima… penjanje na… i padanje.
Ken Real Bird: To su momci koji izrastaju u sjajne jahače, sjajne igrače, jer su svi jahači. I tako je u svakom rezervatu.
U rezervatu Blackfeet u Montani sreli smo Ervina Carlsona i njegovog sina Chazza, koji se već godinama natječu u indijskoj štafeti.
Chazz je jedan od najiskusnijih vozača na ljetnoj stazi.
Chazz Racine: Za štafetu, učiniti te dobrim u sportu samo vježba, vježba, vježba i godine iskustva.
Drugi tim koji smo pratili kroz ljetni krug vodi 23-godišnji Tuesday Washakie iz plemena Shoshone u Wyomingu. Njezina mlađa sestra Zia je jahačica njihovog ženskog tima. Oboje osjećaju blisku povezanost sa svojim konjima.
Utorak Washakie: Ako imaš loš dan i jednostavno ti ne ide, mogao bi izaći, uhvatiti svog konja i jahati ga, i stvari– stvari će izgledati bolje. (smijeh) Mislim da je to jednostavno tako.
Mason Red Wing osjeća istu vezu i obavezu da se brine za svoje konje.
Mason Red Wing: To je stvarno nešto posebno jer smo svi ovdje s jednom svrhom, a to je– to je konj.
Mason dolazi iz rezervata Crow Creek Siouxa u Južnoj Dakoti.
Mason Red Wing: Kad sam bio mlađi, nisam znao zašto sam osjećao takav bijes i neprijateljstvo prema vlastitom narodu. Ja– Nisam želio biti Indijanac. I– konj mi je pomogao– znaš, ponovno se povezati sa svojom kulturom i biti ponosan na to tko sam i ponosan na to odakle sam.
Bill Whitaker: Zašto ste mislili da vam se ne sviđa što ste Indijanac?
Mason Red Wing: Odrastajući, odakle sam iz rezervata, ti– vidiš puno stvari zbog kojih nisi ponosan što si odakle sam–
Bill Whitaker: Kao što?
Mason Red Wing: Alkoholizam, ovisnost o drogama– zlouporaba droga– samoubojstvo. Stope samoubojstava u rezervatu su četiri ili pet puta veće od nacionalnog prosjeka. Moj otac je podlegao alkoholizmu. Tako da je stvarno pogodilo.
Bill Whitaker: Rekli ste da vam je konj spasio život?
Mason Red Wing: Da. Da gospodine. U srži.
Bill Whitaker: Mislite da to radi za mnogo mlade indijanske djece?
Mason Red Wing: Mislim da jesam. Vani ima puno djece koja samo– koja samo traže– ta vrata.
Malo je glamura u Indian Relayu, a puno napornog rada. Svaki tim se sam financira i gotovo svatko ima “dnevni posao” koji pomaže u plaćanju računa. Ali sport je u usponu; nagradni fond se povećava, i 67 momčadi natjecale su se na prošloljetnom prvenstvu.
Kvaliteta konja također raste… timovi odlaze na velika trkališta kao što je Churchill Downs, dom Kentucky Derbyja, kako bi kupili sprintere dobro prilagođene Indian Relayu.
Calvin Ghost Bear: Kentucky. To bi bilo ultimativno. Pokazna utrka prije derbija, to bi bio– to bi bio moj cilj.
Svaki tim se natjecao u jednoj vožnji svaki dan prvenstva. Njihovo ukupno vrijeme iz prva dva dana odredilo je hoće li u nedjelju ući u završnu utrku prvenstva.
Bill Whitaker: Je li utrka obično dobivena ili izgubljena u razmjeni?
Ken Real Bird: Da. To je kao štafeta, ali u atletici.
Ali u indijskoj štafeti razmjene uključuju šest jahača, 18 konja, 18 drugih ljudi i oblak prašine.
Bill Whitaker: Prema onome što sam vidio, to je kao…
Tuesday Washakie: Kaos.
Bill Whitaker: Kaos (smijeh)
U utorak Washakiein ženski tim napravio je prvenstvo u Casperu, a njezina sestra Zia imala je čistu razmjenu u toj utrci. Završili su tijesno drugi.
Bill Whitaker: Ne znam, postajete li demoralizirani ili vas to čini odlučnijim?
Tuesday Washakie: To me čini odlučnijim, čovječe. Bit ću ovdje vani ljuta kao pakao, ali ne bih trebala biti.
Prvoplasirana ženska štafeta došla je iz rezervata Colville u državi Washington, s jahačicom Talliyah Timentwa.
Bill Whitaker: Je li ovo vaše prvo prvenstvo?
Talliyah Timentwa: Ne. Zapravo sam osvojila prvu u Walla Walla.
Bill Whitaker: U redu.
Talliyah Timentwa: Da, kad sam imala 13 godina.
Bill Whitaker: A koliko sada imaš godina?
Talliyah Timentwa: Sedamnaest.
Bill Whitaker: Sedamnaest?
Talliyah Timentwa: Da.
Bill Whitaker: Wow. Hoćete li to ponoviti sljedeće godine?
Talliyah Timentwa: Da. Mi ćemo– činit ćemo to dok god budem mogao. Volim ovu igru.
Dan ranije gledali smo Talliyah kako pobjeđuje u utrci s podignutim rukama u pozi trijumfa i snage.
Ken Real Bird: Tako se povezujemo s ratnicima iz prošlosti, s ratnicima od prije 200 godina. To je ista krvna loza tog ratnika koja teče kroz njihovu krv.
Tijekom tri dana utrka gledali smo Masona Red Winga i njegov tim kako prelaze iz strašne frustracije kada je razmjena pošla po zlu do oduševljenja kada je druga pošla kako treba.
Ken Real Bird: Ali vratio se
Mason Red Wing: ‘Zato što smo uvijek u potrazi za savršenom vožnjom.
Nisu se baš snašli u finalu.
Tim koji učinio bio je onaj kojeg smo prvi put sreli mjesecima ranije u rezervatu Blackfeet: Ervin Carlson i njegov sin Chazz.
Bill Whitaker: Pratili smo vas, otprilike, cijelo ljeto. Kao, ovo je kulminacija svega što si radio cijele– cijele godine. Daje li ti to pravo na hvalisanje godinu dana ili što?
Chazz Racine i Ervin Carlson: O da. O da. O da.
Dok je plemenski starješina pjevao tradicionalnu pjesmu hvalospjeva u čast njihove pobjede… a organizatori su im uručili ček na 20.000 dolara, primijetili smo skupinu djece na ogradi, na svojim ponijima, kako pozorno promatraju.
Mason Red Wing: Što je konj učinio za mene, znam da konj to može učiniti za svakoga 1000 puta. I ja, ja čvrsto vjerujem u to. Ja, znam pouzdano da može– može vratiti naše mladiće i naše djevojke.
Producirao Rome Hartman. Pridruženi producenti: Sara Kuzmarov i Kathleen Seccombe. Suradnica za emitiranje: Mariah B. Campbell. Uredio Sean Kelly.
