U današnjem svijetu ljudi stalno sklapaju ugovore i potpisuju ugovore.
- 1. “Ugovor o neslozi”
- 2. “Ugovor o zaštiti”
- 3. “Ugovor o otvorenosti”
- 4. “Ugovor o zadovoljstvu”
- 5. “Ugovor o spremnosti na kompromis”
Dobivši posao, podnositelj zahtjeva jasno razumije što poslodavac želi od njega; iznajmljivanje stana, najmoprimac jasno razumije svoja prava i obveze. Zašto ne učiniti isto u odnosima?
Jasno definirajte prava, odgovornosti, preferencije. Zaključite neku vrstu “ugovora o povjerenju”.
Mogu se odnositi na različita područja života, ali imaju jedan cilj: usklađivanje odnosa. Psiholozi ovu tehniku preporučuju i partnerima “početnicima” i onima koji su u braku duže vrijeme.
1. “Ugovor o neslozi”
Par se dogovori o pravilima i principima u vezi, kao i o tome što nikako ne bi smjeli činiti: miješati se jedno drugome u posao, ucjenjivati prekidom, odbijati obećanja, ignorirati kućanske obveze i sl.
Ako nema jasnih dogovora, partner ima pravo reći: “Slobodan sam odlučiti što ću učiniti.”
2. “Ugovor o zaštiti”
Partneri se slažu međusobno štititi, pomagati u teškim situacijama, informativno i financijski podržati.
To vam omogućuje da održite sklad i ljubav u odnosima, jer jedna osoba oslobađa drugu od ljubomore, ljutnje i neizvjesnosti, prisjećajući se svog osjećaja sebe.
Za one koji nemaju takav ugovor, smatra se normalnim reći: “Morat ćete sami riješiti svoje probleme.”
3. “Ugovor o otvorenosti”
Ljudi puni ljubavi pristaju razgovarati o svim nesuglasicama i problemima čim se pojave, slušaju jedni druge, ne viču i ne prekidaju.
Ako par ne dođe do takvog dogovora, prije ili kasnije možete čuti: “Nisam dužan ni o čemu razgovarati s tobom!”.
4. “Ugovor o zadovoljstvu”
Partneri se slažu oko intimne strane veze (raditi ono što onaj drugi voli, a ne očekivati ništa zauzvrat), oko opuštanja (npr. provesti odmor na kojem će oboje biti ugodno), u upoznavanju sebe (otkrivanje nepoznatih strana i talenata u svakome) ostalo) .
U nedostatku takvog dogovora, partner može lako reći: “Moramo raditi ono što donosi individualno zadovoljstvo.”
5. “Ugovor o spremnosti na kompromis”
Partneri uvjeravaju jedno drugo u svoju spremnost na ustupke u slučaju bilo kakvih sporova i, u svakom slučaju, nastoje održati mir u obitelji.
Inače, ponašanje partnera dovodi do činjenice da se javlja teška pozicija: “Neću promijeniti svoj život za tebe!”
Dogovarajući se o tim stvarima unaprijed ili čak nakon nekoliko godina zajedničkog života, par će sebi stvoriti uvjete u kojima će obje strane biti što ugodnije, mirnije i sigurnije.
Samo u ovom slučaju, ljubavni brod neće se moći srušiti na bilo kakve prepreke i poteškoće koje se tu i tamo pojavljuju u svakodnevnom životu.