Zašto kornjače žive tako dugo, ponekad više od jednog stoljeća? Pitanje je dugo mučilo širu javnost.
A upravo su nedavno odgovor na njega dali znanstvenici. Otkrili su da duge godine života za gmazove koji žive na našem planetu više od 220 milijuna godina osiguravaju dodatne kopije gena.
Štoviše. Ova značajka također pomaže kornjačama da se uspješno odupru raku.
Ekstra kopije gena u divovskim kornjačama iz Ekvadora identificirali su stručnjaci sa Sveučilišta Buffalo (SAD), prenosi Al Arabiya.
Ti geni imaju aktivnu ulogu u apoptozi – procesu samouništenja stanica, zahvaljujući kojem su gmazovi zaštićeni od starenja i raka.
Znanstvenici su proučavali goleme kornjače koje žive na otočju Galapagos – također su pronašli sličan biološki mehanizam.
Osim toga, znanstveni umovi utvrdili su još jednu zanimljivu činjenicu: stanice kornjače vrlo su osjetljive na stres uzrokovan oštećenim proteinima.
Pod takvim stresom, stanice galapaške kornjače lakše se samounište u usporedbi sa srodnicima.
Pritom se samouništavaju i prije nego što se u tijelu počnu razvijati maligni tumori.
Ovi rezultati također su od velikog interesa jer bi dugovječna fauna trebala imati najveću učestalost raka, rekao je evolucijski biolog Vincent Lynch, jedan od autora studije.
Znanstvenici se nadaju da će daljnja istraživanja divovskih kornjača dovesti do razvoja novih metoda za prevenciju i liječenje raka.
