Nova studija Norveškog istraživačkog centra i Sveučilišta u Bergenu otkriva da je ljutnja primarna emocija koja tjera ljude da se uključe u klimatski aktivizam.
Ljutnja je primarno gorivo za klimatski aktivizam, otkriva studija objavljena u rujanskom izdanju časopisa Globalna promjena okoliša.
Studija je nastojala razumjeti psihološki faktori koji motiviraju pojedince da se aktivno uključe u napore u borbi protiv klimatskih promjena.
Tim, sastavljen od istraživača Thea Gregersen, Gisle Andersen to je Endre Tvinnereimispitao je više od 2000 odraslih Norvežana, zadubljujući se u njihove emocionalne reakcije i stavove prema klimatskom aktivizmu.
Prethodne studije to pokazuju značajna smanjenja emisija stakleničkih plinova i široka uporaba tehnologije koja može ukloniti te plinove iz atmosfere mogla bi zaustaviti ili čak preokrenuti klimatske promjeneističe Phys.org.
Međutim, napredak na ovim frontama bio je frustrirajuće sporšto navodi istraživače da ispitaju zašto postoji tako velika razlika između razmjera problema i razine aktivnog društvenog angažmana.
Anketa je pitala sudionike o njihovoj uključenosti u klimatski aktivizam i emocije koje bi ih mogle potaknuti na djelovanje.
Ispitanici su upitani o raznim osjećajima, od straha i očaja sve do ljutnje na vlade jer nisu donijele zakone za ograničavanje emisija stakleničkih plinova.
Zaključci su bili razotkrivajući: gotovo polovica ispitanika izrazila je svoje bijes zbog klimatske krizeuglavnom okrivljujući ljudske aktivnosti za pogoršanje stanja planeta.
Ljutnja je također bila usmjeren na vladine prioriteteposebice dodjelu sredstava za aktivnosti koje se smatraju manje ključnima od ublažavanja klimatskih promjena.
Na pitanje koja bi ih emocija najvjerojatnije potaknula da se uključe u klimatski aktivizam, sudionici studije su naveli ljutnja sedam puta veća od nadekoja se našla na drugom mjestu.
Podaci sugeriraju da osjećaji ljutnje pretvaraju misli u djela, vršeći pritisak na vlade i industrije poduzeti potrebne mjere za ublažavanje klimatskih promjena.
Ova studija baca svjetlo na emocionalne čimbenike koji mogu biti ključni u mobiliziranju javnog mnijenja i djelovanja oko klimatske krize, potencijalno utječući na buduće inicijative zagovaranja i politike.
