Poremećaji osobnosti su psihijatrijska stanja koja nastaju kroz obrasce mišljenja, percepcije (sebe i drugih), radnje i interakcije koje mogu naštetiti životima onih koji s njima žive. Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM-5) Američke psihijatrijske udruge, klinička referenca za analizu i dijagnozu psihijatrijskih poremećaja, utvrđuje da su ti obrasci postojani i da unutarnje iskustvo koje doživljava pojedinac značajno odstupa od očekivanja njihove kulture.. Na neki način, to govori da je takvo ponašanje izvan očekivanog društvenog standarda.
Zajedno s antisocijalnim, graničnim i histrionskim poremećajima osobnosti, narcisoidni poremećaj osobnosti čini skupinu mentalnih stanja u kojima se pojedinci s tim stanjima često doimaju dramatično, emocionalno ili nestalno. Patološki narcis u svom ponašanju predstavlja obrazac grandioznosti, potrebu za divljenjem i nedostatak empatije. Glavne posljedice ovoga su:
Uzroci
Uzroci narcisoidnog poremećaja osobnosti još nisu dobro utvrđeni. Neka su istraživanja kod ljudi s ovim poremećajem primijetila smanjenje volumena sive tvari u lijevoj prednjoj inzuli, regiji mozga povezanoj s empatijom, kognitivnim funkcioniranjem i emocionalnom regulacijom. To, međutim, nije dobro znanstveno utvrđeno.
Osim genetskih problema, aspekti okoline također mogu predstavljati patološki narcizam, a postoje struje mišljenja koje pokazuju da tretman osobe u djetinjstvu – uz pohvale, kritike, divljenje ili pretjerano favoriziranje – može predstavljati korijene poremećaja. Drugi mogući uzroci ili okidači uključuju povijest zlostavljanja u djetinjstvu i život u okruženju manipulativnog ponašanja od strane roditelja i prijatelja.
Nije sve što odražava ogledalo
Važno je napomenuti da se svi vole osjećati poštovani i važni, ali to ne znači da imaju narcisoidni poremećaj osobnosti. Prema DSM-5, narcisoidne osobine mogu biti uobičajene kod adolescenata i mladih odraslih osoba i ne znače nužno da će osoba razviti sam poremećaj. Ovo je razdoblje u kojem društveno prihvaćanje, osobito u školi ili na fakultetu te među prijateljima, uzrokuje da se te osobine manifestiraju na latentniji način, osobito u kontekstu u kojem se svi vide na društvenim mrežama.
Pokazati se na neki način u virtualnim zajednicama u zamjenu za lajkove i pratitelje dio je trenutnog društvenog scenarija. To ne znači da će onaj tko objavljuje najviše, tko ima najviše lajkova ili tko ima najveći broj pratitelja razviti ili imati narcisoidni poremećaj osobnosti. U središtu ovog kliničkog stanja su gore spomenuta žudnja za priznanjem i divljenjem, potraga za utjecajem, percepcija grandioznosti u sebi i svojim postupcima te nedostatak empatije.
Muškarci su najviše pogođeni narcizmom kao psihijatrijskim poremećajem, čineći 50% do 75% ljudi koji pate od ovog stanja. Prevalencija poremećaja može doseći 6,2%, ovisno o analiziranoj zajednici, prema informacijama iz DSM-5.
Kriteriji za dijagnozu
Narcisoidnost, kao patološko stanje, javlja se u ranoj odrasloj dobi, a karakterizirana je manifestacijom pet ili više od sljedećih kriterija:
- Ima grandiozan osjećaj vlastite važnosti (to se može dogoditi kroz preuveličavanje njegovih postignuća i talenata, njihovo povećanje čak i ako to nije u skladu sa stvarnošću, ili kroz potrebu da bude priznat kao superioran bez odgovarajućih postignuća, na primjer);
- Zaokupljen je fantazijama o neograničenom uspjehu, moći, sjaju, ljepoti ili idealnoj ljubavi;
- Vjeruje da je “poseban” i jedinstven i da ga mogu razumjeti samo drugi ljudi ili čak posebne institucije, s visokim statusom ili ako su s njima povezani;
- Zahtijeva pretjerano divljenje;
- Predstavlja osjećaj posjedovanja prava, kao što su iracionalna očekivanja posebno povoljnog tretmana ili koja su u skladu s vlastitim očekivanjima, a da na to zapravo nemate pravo;
- Izrabljivački je u međuljudskim odnosima (u tom smislu može iskorištavati druge ljude za postizanje vlastitih interesa);
- Nedostaje mu empatije, ima poteškoća u prepoznavanju ili identificiranju s osjećajima i potrebama drugih;
- Često zavidi drugima ili vjeruje da mu drugi zavide;
- Pokazuje arogantno i drsko ponašanje ili stavove.
Osobe koje imaju narcisoidni poremećaj osobnosti svakodnevno precjenjuju svoje mogućnosti i preuveličavaju svoja postignuća, odnosno uljepšavaju i kreiraju govore kako bi ih učinili većima (iako maštovito) nego što stvarno jesu, a mogu djelovati pretenciozno i bahato. To je zato što vjeruju da drugi pripisuju istu vrijednost njihovim naporima. S druge strane, narcisi podcjenjuju ili obezvrijeđuju tuđa postignuća ili doprinose.
DSM-5 također utvrđuje da se osobe s narcističkim poremećajem osobnosti zaokupljaju fantazijama o neograničenom uspjehu, moći, briljantnosti, ljepoti ili idealnoj ljubavi. Često vjeruju da su superiorni, posebni ili jedinstveni ljudi i očekuju da ih drugi prepoznaju kao takve, a nije neuobičajeno da se uspoređuju s poznatim ili referentnim osobama u nekom području. Stoga, ti pojedinci mogu pretpostaviti da su njihove potrebe posebne i izvan znanja običnih ljudi, te da ih razumiju samo ugledni ljudi ili entiteti. Dakle, skloni su inzistirati na tome da ih vide samo “top” ljudi (liječnik, stilist, odvjetnik, frizer, osobni trener…) ili u referentnim ustanovama (medicinski centri, uredi, tvrtke, saloni, teretane, na primjer).
Provjeri:
Osjećaj da imate više prava
Drugo često stanje je da ti ljudi očekuju da im se usluži i čude se kada se to ne dogodi, kao da im se ne priznaje stanje za koje sami vjeruju da je vrijedno superiornosti. U istom smislu, oni mogu, na primjer, osjećati da ne trebaju čekati u redu i da su njihovi prioriteti toliko važni da bi drugi trebali doći na red, kasnije postaju iritirani kada im ne pomognu „u njihovom samom važan posao”. . Ovaj osjećaj prava, u kombinaciji s nedostatkom osjetljivosti na želje i potrebe drugih, može rezultirati svjesnim ili nesvjesnim iskorištavanjem drugih. Očekuju dobiti sve što žele ili osjećaju da im je potrebno, bez obzira na to što bi to moglo značiti drugima.
Pojedinci s patološkim narcizmom također imaju tendenciju ući u prijateljske ili romantične veze samo ako se čini da im druga osoba omogućuje da unaprijede svoje ciljeve ili povećaju svoje samopoštovanje. Imaju manjak empatije i teško prepoznaju želje, subjektivna iskustva i osjećaje drugih ljudi te mogu doživljavati kao svoje, jer se osjećaju superiorno, posebne privilegije koje im inače ne pripadaju. U govoru monopoliziraju razgovore i skloni su detaljno i opširno raspravljati o vlastitim brigama, u isto vrijeme ne prepoznaju da i drugi imaju osjećaje ili potrebe i obraćaju malo pozornosti na stvari koje ih se ne tiču. Stranci kažu da su ti ljudi hladni i da nemaju recipročnog interesa.
Narcisi su skloni zavidjeti drugima ili vjeruju da im zavide, gledajući uspjeh ili vlasništvo drugih u lošem svjetlu, osjećajući da su oni ti koji uistinu zaslužuju ta postignuća, divljenje ili privilegije. Stoga mogu biti arogantni, omalovažavajući i obezvrijediti doprinose drugih, posebno kada su ti ljudi dobili priznanje ili pohvalu za ono što su postigli.
Napuhani balon postaje lomljiviji
Unatoč nedostatku pretjeranog divljenja, samopoštovanje ovih osoba često je prenisko da bi se brinuli o tome koliko im je dobro i koliko ih drugi smatraju važnima. To često poprima oblik stalne potrebe za pažnjom i divljenjem, na primjer, iščekivanja vašeg dolaska na mjesto koje će se slaviti ili, negativno, razočaranja kada drugi ne žude za vašim stvarima. Uobičajeno je, dakle, da traže komplimente, uglavnom s puno zavodljivosti.
Uz tu pohlepu za divljenjem ide i krhkost njihovog samopoštovanja, što narcise čini osjetljivijima na kritiku ili poraz (ovdje se pod porazom podrazumijeva npr. kompliment dat drugoj osobi, neslaganje s nečim što kažete ili normalizacija nečega što on smatra velikim). Nisu uvijek jasno vidljive, te “rane ega” mogu ostaviti narcise da se osjećaju poniženo ili s osjećajem praznine i, u nekim slučajevima, mogu manifestirati reakcije prezira ili protunapada.
Zbog ove poteškoće u prihvaćanju mišljenja koja ne “napuhuju ego” i izljeva arogancije, oni koji žive s narcističkim poremećajem osobnosti mogu imati kompromitirane međuljudske odnose. Nadalje, društveni odnosi često su pogođeni zbog problema koji proizlaze iz uvjerenja da zaslužuju privilegije, potrebe za divljenjem i relativnog zanemarivanja osjetljivosti drugih.
Mogu biti povezani anoreksija, depresija i drugi poremećaji
DSM-5 također naglašava mogućnost lošeg učinka na poslu, što odražava nedostatak spremnosti za preuzimanje rizika u natjecateljskim situacijama ili drugim situacijama u kojima postoji mogućnost poraza. Stoga se samokritičnost, povezana s osjećajem srama ili poniženja, može odraziti u socijalnom povlačenju, depresivnom raspoloženju i manifestacijama depresije, kao što su distimija (trajni depresivni poremećaj) i veliki depresivni poremećaj. S druge strane, razdoblja osjećaja “grandioznosti” mogu biti povezana s hipomaničnim raspoloženjem, koje se očituje kroz agitaciju, euforiju i impulzivnost.
Narcisoidni poremećaj osobnosti također može biti povezan s anoreksijom nervozom i poremećajima ovisnosti o drogama, posebno onima povezanima s kokainom. U nekim slučajevima patološki narcizam može biti povezan s drugim poremećajima osobnosti, kao što su histrionični, granični, antisocijalni i paranoidni.
Liječenje
Poteškoća u liječenju onih koji pate od narcističkog poremećaja osobnosti je nedostatak prepoznavanja vlastitog stanja. Nakon što ne prepoznaju da su “u krivu”, ti ljudi rijetko traže pomoć zbog toga. I općenito traže stručnjaka za mentalno zdravlje samo kada postoje druge povezane manifestacije, poput depresije i zlouporabe tvari.
Terapija lijekovima indicirana je samo za liječenje simptoma povezanih s depresijom i anksioznošću, ali ne i izravno za liječenje poremećaja osobnosti. Glavni terapijski put je psihoterapija. Nekoliko pristupa može pomoći u kontroli stanja, poput psihodinamičke psihoterapije, kognitivno-bihevioralne terapije i psihoterapije usmjerene na transfer. Nadalje, na nekim se promjenama može raditi tijekom cijelog tretmana, kao što su prihvaćanje i tolerancija kritike, osiguravanje zdravog odnosa s obitelji i prijateljima, razumijevanje i upravljanje vlastitim osjećajima te nepostavljanje nerealnih ciljeva.
*Leo Fávaro je student medicine na Federalnom sveučilištu Espírito Santo
Vidi također:
