Pijanist je mrtav Maurizio Pollini. Majstor je imao 82 godine. Teatro della Scala u Milanu objavilo je vijest, “oplakujući” njegovu smrt, “jedan od najvećih glazbenika našeg vremena i temeljna referenca u umjetničkom životu Kazališta više od pedeset godina”, čitamo u bilješci milanskog Kazališta. “Uz njega su ravnatelj Dominique Meyer, glazbeni ravnatelj Riccardo Chailly, profesori Orkestra i radnici Scale. suprugu Marilisu, sina Danielea i cijelu obitelj. Kapela odmora maestra Pollinija održat će se u Teatru alla Scala”, zaključuje se u bilješci.
Učenik Carla Lonatija i Carla Vidussa, apsolutni protagonist međunarodne koncertne scene od svoje osamnaestogodišnje pobjede na Chopinovom natjecanju u Varšavi 1960., Pollini je bio izvođač sposoban revolucionirati percepciju autora kao što su Chopin, Debussy i samog Beethovena te promičući s neumornom predanošću slušanje povijesnih avangardi, prije svega Schönberga, te glazbu današnjice. Uz njegovu veličinu kao instrumentalista, njegovo svjedočanstvo o ulozi same glazbe ostaje temeljno, shvaćeno kao bitna sastavnica kulture i građanskog života te kao instrument za transformaciju društva.
Od debija 11. listopada 1958. do posljednjeg recitala 13. veljače 2023. Pollini u Scali je igrao 168 puta, čemu su pridodani susreti sa studentima te sudjelovanje u žirijima i konferencijama. Nakon prvih koncerata pod dirigentskim vodstvom Thomasa Schippersa i Sergiua Celibidachea, suradnja s Claudiom Abbadom započela je navečer 23. listopada 1969., predodređena da obilježi povijest interpretacije, ali i kulturnu povijest grada Milana. Zajednička predanost proširenju repertoara, posebno prema drugoj bečkoj školi i novoj glazbi, kombinirana je s jednakom predanošću širenju publike u skladu s pristupom Paola Grassija, koji je tih godina razvijao nove politike za uključivanje cijeli grad u kazališnim aktivnostima.
Temeljne su bile i suradnje s Riccardom Mutijem, zatim Danielom Barenboimom i Riccardom Chaillyjem, no tijekom desetljeća ostali su zapamćeni i koncerti s Carlom Marijom Giulinijem, Pierreom Boulezom i Zubinom Mehtom. Odnosu izgrađenom tijekom godina s glazbenicima Scale, i kao Orchestra della Scala i prije svega kao Filharmonija, dodani su nastupi s velikim orkestrima kao što su Wiener Philharmoniker (s Abbadom) i Gewandhausorchester iz Leipziga (s Chaillyjem) i brojne grupe, posvećene današnjoj glazbi, posebno u ‘Pollinijevim ciklusima’, koje promovira Stéphane Lissner: Ensemble Intercontemporain, Klangforum Wien, Musikfabrik Köln, Experimentalstudio SWR.
Na području komorne glazbe posebno ga pamtimo uz Salvatorea Accarda, Tobyja Hoffmanna, Margaret Batjer i Rocca Filippinija. Ali u središtu neprekinute prisutnosti Maurizija Pollinija u La Scali prije svega su recitali: od povijesnog ciklusa s Beethovenove 32 sonate 1995. do uvijek iščekivanog godišnjeg koncerta na kojem su se ponovno pojavile nepomične zvijezde njegova glazbenog svemira: uz neke Bachove prigode, Beethoven, Brahms, Chopin, Debussy, Schönberg i Nono.
Zbogom intelektualnom pijanistu sa savršenom tehnikom
Dugo je bio bolestan i zbog toga je otkazao zadnje zakazane koncerte. Svestrani glazbenik koji je također bio i ravnatelj orkestra, Pollini je bio poznat po svojoj majstorskoj tehnici i neprekidnoj potrazi za savršenstvom u cijelom velikom repertoaru koji je izvodio. Rođen u obitelji prosvijećene milanske buržoazije – bio je sin arhitekta Gina Pollinija i pijanistice Renate Melotti, pak sestre kipara Fausta Melottija -. Pollini je izazvao veliku pomutnju na Chopinovom natjecanju u Varšavi 1960., na kojem je pobijedio svojom izvedbom 4 vrlo teške i složene Chopinove etide, toliko da je slavni pijanist Arthur Rubinstein, član žirija, rekao: “Ovo mladić već tehnički igra bolje od svih nas!” A glazbeni kritičar, stručnjak za pijanistiku, Piero Rattalino, nazočan nastupu, dodao je: “Ovaj mladić će ili postati najveći pijanist na svijetu ili će završiti u duševnoj bolnici!“.
Pollini nije završio u duševnoj bolnici i svakako je postao jedan od najvećih pijanista svijetaobjavljujući, nakon pobjede na natjecanju u Varšavi, nekoliko snimaka Chopinovih djela za Emi. Polaznik majstorskih tečajeva Artura Benedettija Michelangelija, koji je rekao da se Pollini “vrlo malo može naučiti”, mladi pijanist započeo je važnu koncertnu karijeru koja ga je odvela u najvažnije dvorane diljem svijeta s velikim orkestrima Europe, Amerike i azijski. Njegov se repertoar kretao od Bacha, Mozarta i Beethovena do Chopina, od Schuberta preko Schoenberga do Stockhausena, Manzonija i Sciarrina. Skladatelj Luigi Nono napisao je ‘…Sufferte wave serene…’ posebno za Pollinija, posvetivši partituru pijanistu i njegovoj supruzi Marilisi Marzotto, također pijanistici.
Temeljno u njegovom životu prijateljstvo s Claudiom Abbadom, dirigentom koji je preminuo prije deset godina, s kojim je dijelio i svoju političku strast. Njegov koncert u Teatro Comunale u Bologni, u siječnju 1973., kojim je osudio strahote rata u Vijetnamu, bio je poznat, nakon drugog koncerta, ovaj put neuspjelog, u Società del Quartetto u Milanu nekoliko dana ranije, na kojem je pokušao pročitati prosvjedni dokument protiv američkih bombardiranja u Vijetnamu, ali je morao napustiti prostoriju bez sviranja. Događaji koji su doveli do ‘slučaja Pollini’ i koji su doveli do toga da je nekoliko slavnih glazbenika (Claudio Abbado, Gianandrea Gavazzeni, Luigi Nono, Luciano Berio) zauzelo strane u obrani demokratskih i građanskih prava.
Maggio Fiorentino: “Imao je klavir u srcu i u prstima”
“Teško nam je povjerovati: jedna od najznačajnijih umjetničkih ličnosti svjetskog pijanizma, veliki interpret među najvećima našeg vremena, poznavatelj nota, klavir u srcu i prstima, Maurizio Pollini, preminuo je danas 23. ožujka 2024. u Milanu”, piše Maggio Musicale Fiorentino na svojim društvenim profilima. “Cijeli Maggio Musicale Fiorentino, s maestrom Gattijem i maestrom Zubinom Mehtom, sudjeluje u žalosti s dubokom sućuti i blizak je obitelji maestra Pollinija”. “Teško je spomenuti koliko je puta, u svojoj slavnoj karijeri, oduševljavao firentinsku javnost svojim interpretacijama Chopina, Mozarta ili Beethovena ili mnogih drugih klasičnih i romantičnih skladatelja, ali s emocijama se sjećamo njegovog posljednjeg koncerta 29. listopada 2022. s maestrom Zubinom Mehtom ponudio je izvedbu Mozartova koncerta K595 u velikoj kazališnoj dvorani u Firenci”, zaključuje Maggio post.
