“Nažalost, danas je u rocku sve razvodnjeno, sve je to ‘politički korektno’. Nitko tko teško pada, nitko ne zauzima stavNabrijano iu odličnoj je formi Zucchero, nakon prvog od tri koncerta u Royal Albert Hallu u Londonu kojima je započela međunarodna turneja ‘Overdose D’Amore World Wild Tour’ koja će dotaknuti gotovo 20 zemalja, govori u krug i – kao i obično – bez filtera.
“Nema više pobune koja je prije bila rock – objašnjava Emilian bluesman za Adnkronos -. Čak iako je možda danas zamijenjena onom nekog mladog repera ili trappera, koji to izražava drugačijim jezikom”. A među mladim talijanskim umjetnicima koji govore tim novim jezikom postoji netko kome se on definitivno sviđa. “Salmo piše tekstove s kojima se poistovjećujem – objašnjava Zucchero -. Uživo ima jak bend, ima jezik koji dolazi i eksponira se. Sviđa mi se jako. Ali također Marakeš, Blanco“.
Na početku ove nove turneje, čini se da je Zuccherova energija najbolja. Večer u Royal Albert Hallu u Londonu – 5.500 mjesta, svi popunjeni – oduševljava publiku: slušajući dva sata i 40 minuta emisije brojni su Talijani, ali i mnogi Englezi, koji uzvikuju ‘Pozdrav Italiji!’, pjevajući na sav glas. Postava je sada isprobana (“Ima špica, balada, poluvremena. Kad dinamika funkcionira, zašto je mijenjati?”, primjećuje). Počinjemo s ‘Spirit in the dark’ i bluesman odmah zapali duhove. “Vrijeme u kojem živimo nije mračno, ono je gluho doba noći – kaže -. U ovim trenucima nastojim biti što vedriji. Ako se prepustite utjecaju, nije dobro, čovječanstvo je već dovoljno depresivno” .
Večer u hramu londonske glazbe je čarobna, isprobao je bend, počevši od vjernog glazbenog voditelja i basista Pola Jonesa do pjevačice Ome Jali s kojom Zucchero publici poklanja uzbudljivu verziju ‘Facile’. Umjesto bubnjara Adriana Molinarija, koji je morao na hitnu operaciju, došao je Phil Mer koji ga je zamijenio u natjecanju za njegov debi. Među pjesmama je i ‘Senza una donna’, a na pozornici ju pjeva sa Zuccherom Jack Savoretti.
“Nešto rođeno iz prijateljstva – objašnjava Zucchero -. Zamolio me da otvorim neke koncerte na turneji u Njemačkoj i ja sam pristao. Uvijek pomažem navijačima, jer sam isto učinio s Ericom ClaptonomReferenca je na prvi put da je Zucchero krasio pozornicu Royal Albert Halla: to je zapravo bilo 1990., kada je umjetnik otvorio koncerte Erica Claptona, kojeg je upoznao nekoliko mjeseci ranije u Italiji.
Želja da budem na pozornici i dalje je velika: “Je li Vasco rekao ‘Umrijet ću na pozornici’? Ja sam to prvi rekao! – šali se Zucchero – Želim raditi glazbu uživo. Volim ploče, ali volim živu glazbu jer je skuhano i pojedeno.Vidiš ljude,putuješ svijetom,osjećaš se živim.To će biti najvažniji dio mog nastavka.Naravno,treba vidjeti kako ću se izdržati,u prosjeku odradim 150 koncerata po turneji. ” A o kolegama koji sve češće najavljuju rane rastanke ne škrtari: “Kako to možete reći toliko unaprijed? Ako stanem, stanem, sutradan me više nećeš vidjeti – on kaže -. To je obveza koju trenutno ne želim preuzeti.”
Bit će još imena koja će mu se pridružiti na turneji osim Savorettija, ali “Volim iznenađenja i ne volim ih unaprijed najavljivati. Volio bih Marka Knoplera, da je slobodan, kao i Cata Stevensa”, priznaje Zucchero. Čak iu pet talijanskih postaja Overdose World Wild Toura (koji će od 23. lipnja do 4. srpnja obuhvatiti Udine, Bolognu, Messinu, Pescaru i Milano), najavljenih kao posebna događanja, svaka druga od druge, bit će gostiju, koji međutim Umjetnik ne otkriva.
A o stanju glazbe u našoj zemlji kaže: “S glazbenog gledišta i prijedloga umjetnika, Italija je u trenutku koji mi se čini povoljnim. Nema švicarskih, francuskih, nizozemskih ili austrijskih umjetnika koji su pristup tržištima kao što je Maneskin. Ima mnogo onih koji imaju svježe ideje.” Konačno, Zucchero otkriva da radi na novom albumu, o čemu ipak čuva najstrožu povjerljivost. “Pripremam ploču, da”, kaže. Dakle, obnovljen ugovor s Universalom? – Nisu me mogli pustiti.
Ironija o festivalu u Sanremu
“Ja sam taj koji je uvijek govorio da ne znam bih li išao na Sanremo. Ove godine sam ga vidio u komadićima… ali stvarno me oduševio!”, kaže ironično o Festival. “Kada bih otišao tamo? Ali što da radim? To je jedina zemlja na svijetu gdje još postoji natjecanje poput tovarnih konja, još uvijek ima onih koji pobjeđuju i onih koji gube na pjesmi – dodaje bluesman -. Bih li našao šokantno je, ali ljudima se sviđa. Još uvijek smo u doba starih Rimljana.”
“Ne bih išao igrati u Rusiju, ali ne bih išao ni kod Trumpa i Netanyhaua”
“U Rusiju? Bio sam sretan što sam otišao tamo igrati” kaže Šećer. “Rusi su, još od mog koncerta u Kremlju 1990. godine, vrlo pažljivi ljudi, koji vole umjetnost i kulturu. Uvijek sam imao jako dobre reakcije od njih na moj rad.” “Nikada više tamo nismo išli, a i da me sad pozovu ne bih išao – dodaje bluesman – Ali tu se otvara velika rasprava, jer Sad ne bih išao ni Netanyahuu, pa čak ni Trumpu. Krug se sužava.”
“Ne bih potpisao protokol o nasilnim tekstovima, političke riječi nisu ništa manje”
Protokol o nasilnim tekstovima u glazbi mladih repera? Ne vjerujem da bi se netko poput Guccinija, De Andréa ili De Gregorija založio za tako nešto, a ne bih ni ja za to, tvrdi Zucchero, govoreći o prijedlogu podtajnika za kulturu Gianmarca Mazzija da raditi na memorandumu o razumijevanju protiv nasilnih tekstova rap i trap glazbene scene. “Ima li itko među političarima tko je manje nasilan na riječima od nekoga tko piše tekstove? – zaključuje -. Sama činjenica da ih vidite na televiziji već je strašno nasilje”. (od dopisnika Ilaria Floris)
