“Nadam se da ćemo se vratiti u kinosretan sam što vidim sobu punu lica, danas možete pogledati film bilo gdje, ali to nije isto. Moć filma je da priziva duhovekako je rekao Jacques Derrida, ali zapravo duhovi trebaju tamu i tišinu da bi se pojavili.” Gabriele Salvatores govori u prepunoj dvorani Anteo Palazzo del Cinema u Milanu, gdje je obnovljena verzija ‘
Nirvana’ kultni film koji je 1997. godine zapanjio gledatelje i kritiku svojim vizionarskim i inovativnim karakterom, preteča trilogije ‘Matrix’. Gotovo 30 godina nakon izlaska, Oscarom nagrađeni redatelj, zahvaljujući Tyler Ov Gaia i NUL-u, kolektivu aktivnom u promicanju multidisciplinarnih umjetničkih događaja, uz potporu Morningstar Production, susreće se s javnošću i slobodno govori o umjetnoj inteligenciji, filozofiji i kinematografiji .
Prema Salvatoresu, “ta dva sata posvećena nečemu u čemu nisi interaktivan nego pasivan i aktivan samo glavom i srcem omogućuje ti da se vratiš u pećinu o kojoj je Platon govorio i prepustiš se snu. Ja se – ističe – nadam da će se ljudi vratiti u kina, kina nikada neće umrijeti”. Kod Antea je osjećaj gledanja jednog od najvažnijih talijanskih znanstveno-fantastičnih filmova na velikom platnu opipljiv, posebno za one koji se, premladi u vrijeme izlaska filma, spremaju doživjeti ga prvi put. Film u kojem glume Christopher Lambert i Diego Abatantuono stigao je nakon trijumfa Oscara za film ‘Mediterraneo’. Salvatores je snimio cyber-punk priču u Milanu, u industrijskoj zoni, među napuštenim tvornicama pretvorenim u setove u kojima je rekreirana kiselkasta i multietnička verzija Milana. Distopijski Milano, u kojem skupine hakera žive od svoje pameti i upada u cyber livade, na granici između stvarnog i nestvarnog.
“Kad je ‘Mediterraneo’ izašao – kaže redatelj – da bismo izbjegli strah od blagajni, Rita (njegova supruga, ur.) i ja smo otišli u Indiju. Bilo je to moje prvo putovanje tamo, a među ostalim nevjerojatnim stvarima koje je ova zemlja natjerala da otkrijem, među ljudima koji su se bavili jogom i mrtvom djecom napuštenom u rijeci, bila su djeca s onim što bih definirao kao ratoborna računala koja su radila sjedeći na stepenicama. Sjećam se da je postojao nevjerojatan kratki spoj između 6000 godina stare civilizacije i PC-a.” Ali ne samo. “S Diegom Abatantuonom često smo igrali Nintendo – prisjeća se Salvatores – i jednom mi je rekao ‘ali što igrači rade kad ugasimo konzolu?’ Izlaze li s djevojkom, tuširaju se, idu u disko?’ U isto vrijeme Kurt Cobain, vođa Nirvane, ubio se ostavivši poruku ‘Ne mogu više igrati ovu igru’. I tako se rodila ideja za film.”
U to se vrijeme pomisao na snimanje znanstvenofantastičnog filma u Italiji činila nemogućom. “Sjećam se da sam jednog dana, a da me nije vidio, čuo Cecchija Gorija kako uzvikuje ‘kako mogu nekome tko je osvojio Oscara reći da je ludo raditi znanstvenu fantastiku u Italiji?’ No, uspjeli smo – ističe ravnatelj -. U ‘Nirvani’ postoje digitalni specijalni efekti, prve su u Italiji stvorila vrlo mala djeca, ali mnogo toga je izgrađeno fizički. 1996. ništa se nije znalo o računalnim virusima i bilo je vrlo posebno, kad je film izašao u kinu, ljudi su se bojali da su se zarazili kad su izašli iz kina.”
Salvatores se također prisjeća kako je film postigao uspjeh izvan nacionalnih granica: “Američki producent Harvey Weinstein, koji je, kao što smo vidjeli, užasna osoba, ali razumije kino, bio je entuzijastičan i potrošio je mnogo novca da ga sinkronizira na engleski i objavi u način raširen. Kad je prikazan u originalnoj i titlovanoj verziji u New Yorku, postigao je veliki uspjeh, ali kad je sinkroniziran na engleski, ljudima se više nije sviđao. Jer film je povezan s vrlo konkretnim talijanskim duhom.” Talijanizam koji je i stilski potpis redatelja: “Vaši su korijeni važni – ističe Salvatores – to su stvari uz koje ste odrasli. Drvo je jako ako je korijenje čvrsto i u ‘Nirvani’ sam htio staviti ‘našu’ perspektivu umjesto da oponašam Amerikance”
Susret s javnošću prilika je i za osvrt na temu umjetne inteligencije. “To je vrlo velik problem i za kinematografiju i za društvo općenito – primjećuje Salvatores – AI se ne rađa inteligentan, mi ga učimo da bude inteligentan i može biti opasan. Pokušao sam zamoliti umjetnu inteligenciju da mi napiše temu i ispala je glupost… to je neprirodno. Nisam protiv tehnologije, već protiv pogrešnog korištenja koje se može koristiti, kao i sve ostalo.” Što se kinematografije tiče, “Upravo sam završio snimanje filma ‘Naples-New York’ prema neobjavljenoj Fellinijevoj priči, koristili smo računala da rekreiramo pozadinu i okruženje i iskorištena su na zanimljiv i drugačiji način – objašnjava redatelj -. No, ako više ne koristite glumce ili im doslovno promijenite karakteristike, to je druga stvar i podsjećat će na video igricu. Pa, volio bih režirati video igru, ali kino je nešto drugo.”
