Woodstock bio je to najveći koncert 60-ih. Ove godine obilježava se 55 godina od održavanja. Tri dana glazbe posvećena miru gdje su sudjelovali najveće rock zvijezde tog vremena. (ovdje intervju sa sudionicom.) 500 000 prisutnih mladih bili su dio struje za kojom su oni s onu stranu zida čeznuli dugi niz godina. Trostruki i dvostruki album, film i mnoštvo dokumentaraca posvećenih iznimnom događaju na Woodstocku. Vinili su kružili, film gledalo se na organiziranim “video” večerima, na rubu zakona, tko zna gdje. U Rumunjskoj je došlo do žalosnog preusmjeravanja fenomena u korist Ceausescuovog režima kroz “Cenaclul Flacăra”.
Cosmin Gabriel PacuraruFoto: osobna arhiva
Duh Woodstocka postojao je u podzemlju kroz traperice, kopačke (ili tenisice), košulje s cvjetićima, Marlboro (ili Kent), (obično) pivo, vinil, knjige, kućne zabave, underground rock bendove i povremeni koncert ili festival u Sibiu ( jazz) ili Costinești (jazz ili rock).
Zabave mladosti bile su vjerojatno najbolje. Potraga za boljim alkoholom (ako je moguće stranim) i kutijom američkih cigareta bila je lakša nego lov na nešto “odabranije” jelo. Mislim da je to bilo negdje ’87. Bio sam na koncertu u dvorani za nastupe fakulteta (Macanica u Galati) s prijateljem. Canta Strada (Gabriel Neacsu (v, bas), AlexTomaselli (ch), Cezar Oană (drms)). U pauzi sam uz cigaretu započeo “bajram” za nadolazeću subotu. Za hranu se našlo nešto goveđeg jezika, koji sam nekako napravio. Za piće sam našao samo vermut (Mamaia) i “dva plava oka” (smrdljiva rakija). Ja sam, kao kolekcionar vinila, donio dvadesetak diskova, drugi prijatelj oko 30 vrpci. Cigarete su bile Timis (slikovale su kratkom Kentu). Santana (Abraxas), Hendrix (Bend Cigana), Deset godina kasnije (Vat) stavio gramofon i Woodstock je rekreiran ad hoc! Prema jutru, rasprave o Indija Eliadeu, pročitano u xerox kopiji s nekoliko desetaka pari očiju, recitacija Uvedendode Iona Barbua i pustila u zapisnik ploču koju je Nichita recitirala sama sebi tekst. Tako je to izgledalo ‘pokret’ Flower Power kod nas.
Gledao sam glazbene filmove Žuta podmornica (emitirano u više priloga u Nedjeljnom popodnevnom programu), Posljednji valcer (kino), Isus Krist Superstar, Dlaka, Tommy, Pjesma ostaje ista, Yessongsili Zid (sve viđeno u Costineștiju, na videu i predstavio Florian Pittiș). Kasnije sam gledao i filmove sa soundtrackom hipi glazbe ili vezane uz hipi subkult: Apokalipsa danas, Rođen 4. srpnja, Lovac na Jelene, Leptiri su besplatni, Easy Rider, daj mi sklonište … (ako imate vremena, ne gubite ga i počnite s Isus Krist Superstar!)
Stijena nas spašava!
Željezna zavjesa je pala i stigli su Amerikanci, čekani dvije generacije! Glazbene kasete i CD-i preplavili su rumunjsko tržište. Izvorno piratski. Američka kinematografija bila je prisutna posvuda. Pojavio se Internet na kojem se mogu pronaći kulturni izvori svih vrsta. U početku je piratstvo bilo najgledanije/slušanije/čitanije. Danas imamo pretplate na sve usluge strujanja koje Amerikanci imaju.
Gledamo koncerte, dokumentarce, umjetničke filmove, čitamo tisak ili knjige za kojima smo čeznuli prije 34 godine. Možemo otići bilo gdje vidjeti koncert glazbe koja nam je u mladosti bila zabranjena. Na društvenim mrežama u kontaktu smo s pravim kreatorima sadržaja. U prvom slučaju, rock stvaratelji.
U vrijeme “pucnjave” pojavilo se nekoliko knjiga s malo povijesti rocka: Daniela Caraman Fotea s Rock veze a u suradnji s Florianom Lunguom Disko vodič – Rock ili Zvijezde na glazbenom nebu Ludomira Doružke. Pojavilo se još nekoliko članaka Tjedan, nekoliko emisija na Radio Programu 3 ili na Programu 1 Rumunjske televizije ipak je prošlo cenzuru. Petre Magdin, Florian Lungu s Mihaijem Godorojom ili Florian Pittiș bili su promicatelji rocka i jazza.
Danas se pojavljuju knjige, snimaju dokumentarci, reizdaje se glazba iz tog vremena, ponovno su se pojavili vinili! Imamo namjenski radio, Rock FM i puno internetskih radijskih kanala, kojima pridodajemo i “baze podataka” u kojima slušamo gotovo sve što želimo. (Youtube glazba, Spotify ili Deezer)
Ali dogodili su se i neki fenomeni. To smo mi u komunizmu znali Jimi Hendrix, Johnny Winter, ZZ Top ili Braća Allman svirali su rock. Danas je pjevao blues. (Preporučam knjigu ostati.) Obje opcije su istinite. Rock, koji potječe iz bluesa, razrezan je na male komadiće. Country blues je ostao “country blues”, Chicago blues je ostao “Chicago blues”, ali je hard rock postao “blues rock”. Normalno: pjeva se u blues opsegu! (ovdje pronađi blues žanrove)
Zašto nas “spašavaju”? To je glazba slobodnih ljudi. Blues je rođen iz ropstva crnačkih plantaža. I mi smo prošli ropstvo komunista. Možda je to razlog zašto u Rumunjskoj postoji veliki apetit za bluesom.
“Bluz je kad kul tip snažno udara. Trik je kad opaki tip postane dobar.”
… rekao je čitatelj članka Geopolitika Plavih, napisano početkom godine. Izreka je to nekoga tko kuša rumunjski Woodstocks i više nego vjerojatno pripada publici blues festivala. Netko drugi je rekao: “Kad slušam što pjevaju, shvatim da nemam problema!”, misleći na stihove country bluesa.
To je humor generacija koje nisu imale Woodstock. Htjeli su i izaći iz komunizma te su u prosincu 1989. izašli na ulice.
Ali kulturna potrošnja nije ograničena na blues/rock glazbu. Nisam pronašao nijednu studiju koja otkriva životni stil generacija starijih od 50 godina o kojima govorim, ali mogu vam reći što se događa “u mom mjehuriću”. Godišnje ima nekoliko sudjelovanja na koncertima i festivalima, neka iu inozemstvu. Postoji u konzumaciji i kultnoj glazbi. Tu je i kolekcija vinila ili CD-a koja se uvijek poboljšava. Čitanje je još uvijek navika. Gledanje kino filma je nešto aktualno. Kazališna predstava je dobrodošla. Sloboda mišljenja i kritički duh su prisutni.
Sve ovo nije ništa drugo nego dio slobode, demokracije i blagostanja koji potječu posebno iz Sjedinjenih Država.
Generacije o kojima govorim, one koje su odrasle s ključem za vrat, bile su vođene nekim duboko antikomunističkim i antiruskim djedovima i bakama, bliskim zapadnoj, a posebno američkoj kulturi.
No, na čelu imamo političare koji su zastranili od demokratskih ideja ili su uhvaćeni u korumpiranu hobotnicu istočnjačkog porijekla. Političari su veliki dio građana udaljili iz života citadele. Ali iz novije povijesti smo vidjeli da ako se osjeti potencijalno skretanje s puta slobode i demokracije, dolazi do opće mobilizacije društva i ono se vraća na pravi put.
Siguran sam da je ovaj put neprobojan i Rumunjska se više ne može odvojiti od zemalja slobodnih ljudi. A sve je to zbog američke meke moći.-Pročitajte cijeli članak i komentirajte na Contributors.ro
