“Prvo što bismo trebali napraviti je dijalog. Nadalje, tko god vodi tvrtku, otac ili stric, treba prepoznati zasluge onih koji se pridruže tvrtki, to je temeljno”. Kao Giuseppe Caprotti, predsjednik zaklade nazvane po njegovom djedu po majci Guidu Venosti, na marginama prvog od dva dana Foruma obiteljskih poduzeća koji se održava u Leccu u Gospodarskoj komori. „Osim toga, potreban je čitav niz struktura koje obično nisu prisutne u malim obiteljskim poduzećima – objašnjava Caprotti, bivši izvršni direktor tvrtke Esselunga i sin njezinog suosnivača Bernarda Caprottija – poput organizacijske sheme i jasnih delegiranja unutar Odbor, obiteljsko vijeće, posebno ako ima mnogo dioničara, i obiteljski pakt. Još jedna vrlo važna stvar je imati konzultanta i medijatora, po mogućnosti bez sukoba interesa, ako postoje sukobi, kao u našem slučaju. Nažalost, nisam ga imao.” „U mom slučaju nedostajala je stratifikacija vanjskih menadžera, sposobnih za posredovanje između različitih komponenti obitelji – naglašava Caprotti – Ako želite uključiti svoju djecu u tvrtku, to je nešto što treba pažljivo procijeniti. Prije nego što svom sinu, kćeri ili unuku date istaknutu poziciju, trebate ih procijeniti u manjim zadacima, možda ih staviti na čelo odjela ili važnog projekta, ali nitko ne može preko noći postati CEO. Prošao sam kroz puno naukovanja, od blagajnika preko kupca do generalnog direktora. Ali između nas, između mene i mog oca, nije bilo nikoga tko bi posredovao. Pa bi nam možda – zaključuje – uz vanjskog konzultanta trebao menadžment sposoban biti ono ljepilo koje ponekad nedostaje u tvrtkama”.
