Posljednji vođa PCR-a, Nicolae Ceauşescu, nije bio Drakula. Nije bio ni pirat ni vampir. Bio je revolucionar, točnije rumunjski komunist. Pred streljačkim vodom umro je pjevajući “Internacionalu”. Ceausescu je bilo ime političke patologije i karikaturističkog bizantskog i lenjinističko-staljinističkog podrijetla. To sam pokušao dokazati u svojoj knjizi „Staljinizam za vječnost. Politička povijest rumunjskog komunizma”. Rekao sam to mnogo puta, zapravo ponavljajući ideje o kojima smo razgovarali s Monicom Lovinescu i Virgilom Ieruncom: u Rumunjskoj su dekomunizacija i defašizam međusobno ovisni. Rumunjski komunizam u svojoj posljednjoj fazi zapravo je bio crveni fašizam.
Vladimir TismaneanuFoto: Hotnews
Politički mitovi rumunjskog komunizma izravno su povezani s veličanjem plemenskog arhaizma, ali i s obožavanjem povijesnog napretka postignutog zaoštravanjem “klasne borbe”. “Homogena socijalistička nacija” bila je koncept koji je želio oblik ograničavajućeg ujedinjenja cjelokupnog ljudskog prostora u komunaliziranoj Rumunjskoj. Prava povijest komunizma ne može zanemariti fenomene pristanka, konsenzusa, suradnje i sudjelovanja, čak i suučesništva. No, instrumente stranke i Sigurnosti ne miješam s političkim i policijskim aparatom (plaćeni aktivisti, tajni policajci). Ne prihvaćam tezu (trockističkog podrijetla) o staljinizmu kao “degeneraciji” jednog navodno altruističkog, pa čak i plemenitog izvornog projekta. PCR, nastao prije 103 godine, bio je liberticidna i elitistička, aksiofobna i intelofobna, ultracentralizirana i ultrapersonalizirana formacija. Izvorni romantizam, revolucionarni zanos pretvorio se u cinični oportunizam aktivista goleme gušavosti i širokih glava.
Ono što je ostalo od ilegalne faze pokazalo se kao dimna zavjesa. Bilo je trenutaka u kojima se obećanje destaljinizacije uobličilo, no oni su premalo trajali i nisu rezultirali alternativnim teorijskim vizijama. Davili su ih u čelo. Nije bilo Milovana Đilasa ni Imrea Nagya. “Komunist čovječanstva” bio je mit koji je trebao učvrstiti kult Ceausescua, a nikako model ponašanja i vrijednosti poput komunizma s ljudskim licem za vrijeme Praškog proljeća (siječanj-kolovoz 1968.). Rumunjski put u socijalizam pokazao se kao put u staljino-fašistički barok, sui generis izraz onoga što je Robert C. Tucker nazvao krajnje desnim boljševizmom… –Komentirajte na Contributors.ro
