Kada je riječ o pomrčinama, poznate su dramatične filmske scene u kojima su mnogi okupljeni zaprepašteni što Sunce nakratko “pojede” ono što su ljudi smatrali bogom, čudovištem ili nekakvim fantastičnim stvorenjem. Kako su ljudi shvatili što se događa tijekom pomrčina? Kada su ti fenomeni stvarno promijenili povijest? Zašto nas toliko fasciniraju? Koje je bilo najduže razdoblje tame?
Pomrčina SuncaFoto: AFP / AFP / Profimedia
Kada fantastične životinje progutaju naše Sunce na nekoliko minuta
Potpune pomrčine Sunca ljudi su oduvijek povezivali s mitovima, legendama i simbolima. Mnoge legende govore o nebeskom biću koje “proždire” Sunce: zmaj u Kini i Indiji, ogromna žaba u Vijetnamu, jaguar u Argentini, vampir u Sibiru, par “nebeskih vukova” kod Vikinga ili gladni vuk u pretkolumbovskim populacijama Sjeverne Amerike.
Budući da su bile rijetke i spektakularne, potpune pomrčine Sunca navele su ljude da ih povežu s bogovima koji su im htjeli prenijeti poruke ili sa silama koje nisu mogli razumjeti. Zadivili su ih, užasnuli, fascinirali. Ne smijemo zaboraviti da neki ljudi danas također vjeruju u teorije zavjere koje lažno tvrde da pomrčine mogu uzrokovati kolaps svjetskih komunikacija i masovne nestanke struje.
Potpune pomrčine Sunca ne samo da su vrlo rijetke – to su događaji koje doživite jednom u životu – već su i spektakularne, jer na nekim mjestima mogu trajati i preko 4 minute, što je znatno iznad prosjeka. Ne samo da pada mrak i životinje se čudno ponašaju, nego i temperatura pada sredinom dana. Na primjer, u potpunoj pomrčini Sunca proizvedenoj u Zambiji 2001., temperatura je pala za 9 stupnjeva C tijekom potpune faze, što je najveća vrijednost koju pouzdano znamo.
Općenito, temperatura padne za 3-4 C za nekoliko minuta. U fazi maksimuma raste relativna vlažnost zraka, a istraživanja su također pokazala da se u mnogim slučajevima oblaci nakratko raziđu.
Sada, u Velikoj pomrčini 2024., razdoblje totalnosti, kada je mrak, doseže čak 4 minute i 28 sekundi, što uopće nije loše, pogotovo jer je većina pomrčina ispod 2 minute i pol. Najdulje razdoblje totaliteta bilo je za vrijeme pomrčine prije gotovo 2800 godina kod kenijske i somalijske obale. Bio je mrak 7 minuta i 28 sekundi, a ako je bilo ljudi u blizini, dobili su strah života.
Pomrčine i ljudi prije više od 2000 godina
Vjeruje se da najstariji spomen pomrčine datira prije 5300 godina, na nekim crtežima urezanim u kamen, otkrivenim u Irskoj (spirale i krugovi otkriveni u području megalitskih spomenika u Loughcrewu).
Kineska legenda od prije četiri tisućljeća kaže da je pomrčina Sunca sve iznenadila, pa nije bilo vremena za dozivanje strijelaca i gađanje strijelama na zmaja koji je “gutao” Sunce, a nije bilo vremena ni za bubnjari koje je trebalo izvesti da preplaše tajanstveno stvorenje koje je unijelo noć usred dana.
Druga kineska legenda kaže da su dva carska astrologa bila pijana i nisu rekli caru da će se dogoditi pomrčina Sunca, pa je on njih dvojicu dao ubiti.
Pisari Anyanga (Kina) zapisali su oko 1200. godine prije Krista na životinjskim kostima ili kornjačinim oklopima kako su svjedočili tim pomrčinama koje su značile, kako zapisi pokazuju, da je “Sunce pojedeno”.
Maje su pratile pomrčine i imale su ogromno znanje o astronomiji koje im je bilo od koristi u poljoprivredi, kao iu raznim ritualima.
Pomrčine se također spominju u vjerskim tekstovima, uključujući pomrčinu Mjeseca koja se navodno dogodila u vrijeme Isusova raspeća.
Pomrčine koje su završile bitke
“Otac” povijesti, Herodot, pisao je 430. godine prije Krista o neodlučnoj bitci između Medijaca i Lidijaca, bitci tijekom koje bi se dogodila pomrčina Sunca, a dvije strane taj događaj protumačile kao znak da će bolje se pomiriti Novije procjene upućuju na to da se bitka mogla dogoditi oko 585. pr. Kr., ali sve treba uzeti s oprezom kada se radi o Herodotovim spisima, koji nije uvijek imao informacije “iz prve ruke” i koji je pisao o stvarima koje su se događale tijekom 100 godina prije i tako ih je mogao naći iskrivljene.
Herodot je također zapisao da bi jedan od velikih perzijskih kraljeva, Kserkso, svjedočio pomrčini prije nego što je započeo pohod na osvajanje Atene, a visoki svećenici su mu, na njegovo pitanje, savjetovali da krene, uvjeravajući ga da je pomrčina znak da bogovi su na njegovoj strani. Kserkso je, nakon niza događaja, završio atentatom.
A grčki povjesničar Tukidid opisuje pomrčinu koja bi se dogodila tijekom bitke između Atenjana i Spartanaca, iz Peloponeskog rata, negdje oko 431. pr.
U rimsko doba, znanstvenici poput Plinija Starijeg i Cicerona pisali su o potpunim pomrčinama koje su smatrane događajima od kapitalne važnosti. Grčki filozof Plutarh je 71. godine prvi put opisao sunčevu koronu koja se vidi tijekom pomrčine Sunca.
Kolumbo, Pueblo i Škoti
U američkoj državi New Mexico, u kanjonu Chaco, otkriveni su petroglifi koje je prije gotovo tisućljeća stvorilo domorodačko stanovništvo Pueblo, a predstavljaju prikaze pomrčina, od kojih se jedna dogodila 1097. godine. Stanovništvo tih mjesta bilo je vrlo zainteresirano za proučavanje sunce .
Nakon 1100. godine škotski su kroničari opisali potpunu pomrčinu Sunca u kojoj je razdoblje totalnosti bilo iznimno dugo, 4 i pol minute. Jedan je kroničar pogrešno povezao taj događaj sa smrću kralja Henrika I., sugerirajući da je Sunce “zamotalo njegovo veličanstveno lice u groznu tamu koja je uznemirila srca ljudi”.
Kasnije, pomrčina Mjeseca 1453. godine, malo prije pada Carigrada, navodno je ozbiljno narušila moral opkoljenog grada.
Epizoda iz 1504. povezana je s Kristoforom Kolumbom i Novim svijetom: rečeno je da je istraživač znao za pomrčinu Mjeseca koja se trebala dogoditi 1. ožujka i da bi upotrijebio ovu epizodu da zaprepasti starosjedioce Jamajke, a vi biste ga uvjerili pomoći posadi u opskrbi.
“Bog koji me brani kaznit će vas…ako mjesec ove noći promijeni boju i izgubi svjetlo – te stvari će biti dokaz zla koje će vam biti poslano s neba”, navodno je rekao Kolumbo stanovnicima iz Jamajka danas.
Doba znanosti donosi napredak bez presedana
Nakon 1700. godine sve je više astronoma s velikim zanimanjem proučavalo pomrčine i dolazilo do otkrića, dajući imena nekim pojmovima koji se danas često susreću kada govorimo o pomrčinama. Na primjer, termin solarna “korona” skovao je španjolski astronom po imenu José Joaquín de Ferrer nakon proučavanja pomrčine iz 1806. godine.
Nakon 1850. promatranja su bila manje deskriptivna i više temeljena na znanosti i novim tehnologijama. Poseban događaj bio je u ljeto 1851., jer je fotograf po imenu Julius Berkowski prvi uspješno fotografirao potpunu fazu pomrčine u astronomskom opservatoriju u Königsbergu (tada u Prusiji, sada Kalinjingradu, Rusija). Ekspozicija je bila 84 sekunde, a totalna faza trajala je oko 3 minute.
Tada je to bila prva pomrčina za koju znamo da se intenzivno proučavala na više mjesta, au Europi su organizirane znanstvene ekspedicije koje su analizirale nebeski fenomen. Od tada se to događa pri gotovo svakoj pomrčini.
Prilikom potpune pomrčine 1878. nekoliko grupa astronoma odlučilo je promatrati s različitih visina, a zaključak je bio da se Sunčeva kruna puno bolje vidi na većim visinama, jer su promatranja obavljena tada pokazala s više od 4000 m nadmorske visine (Pike’s Peak), u usporedbi s onima na mnogo nižim nadmorskim visinama.
Jedna od najpoznatijih pomrčina u povijesti bila je ona 29. svibnja 1919. godine koja je maksimalno trajala gotovo sedam minuta. Nije ostao poznat po tome, već zato što je to bila pomrčina na kojoj je potvrđena jedna od temeljnih Einsteinovih teorija: opća teorija relativnosti.
Teoriju o kojoj je riječ nije bilo moguće provjeriti bilo koji dan, jer se potrebna promatranja najbolje mogu obaviti tijekom pomrčine Sunca, budući da zvijezde u blizini Sunca možemo fotografirati samo tijekom potpune pomrčine, kada je nebo dovoljno tamno.
Zašto imamo pomrčine Sunca?
Potpuna pomrčina Sunca događa se diljem svijeta u prosjeku jednom svakih 18 mjeseci, ali se može vidjeti samo na ograničenom području. Između dvije potpune pomrčine Sunca koje se mogu vidjeti na istom mjestu mogu proći stotine godina.
Pomrčina Sunca nastaje kada Mjesec prođe između Zemlje i Sunca, čime potpuno ili djelomično zakloni Sunčev disk promatraču na Zemlji.
Zašto nastaju pomrčine Sunca? Mjesec se okreće oko Zemlje, a Zemlja i Mjesec oko Sunca. Ponekad se dogodi da se Mjesec ubaci između Zemlje i Sunca, blokirajući njegovu svjetlost.
Udaljenost Zemlja-Sunce je 400 puta veća od udaljenosti Zemlja-Mjesec, a promjer Sunca je oko 400 puta veći od promjera Mjeseca. Na nebeskom svodu su prividni promjeri Sunca i Mjeseca gotovo identični, a kada je Mjesec točno između Zemlje i Sunca, sa Zemlje se čini da Mjesečev disk gotovo potpuno prekriva Sunčev disk. Ovo je potpuna pomrčina Sunca.
Pomrčine nisu zanimljive samo široj javnosti, već i istraživačima, jer su dobra prilika za proučavanje Sunčeve korone, područja koje je općenito teško analizirati upravo zbog jakog sjaja Sunca.
Pomrčine su sada postale spektakli na koje milijuni ljudi putuju automobilima, vlakovima i autobusima, a još stotine milijuna gledaju ih uživo na internetu. Najbolji primjer je pomrčina u Sjevernoj Americi 8. travnja, koja je izazvala golem interes, pogotovo jer 32 milijuna ljudi živi unutar pojasa totaliteta, a još milijuni će se preseliti u područja gdje će usred dana biti mrak 3 -4 minute.
Puno je napisano o ovoj pomrčini, a na Googleu se iz dana u dan sve više traži gdje se najbolje vidi i gdje će biti jasno u tim ključnim minutama. Postoje gradovi koji će prvi put u svojoj povijesti imati turiste, a ponegdje su pripreme počele prije 2-3 godine, jer je pomrčina “događaj stoljeća” u gradovima koji su se zatekli unutar traka totaliteta.
Izvori: NASA, ESA, National Geogtaphic, space.com, astronomy.com, BBC, AFP, New York Times, Washington Post
