Na porezna rješenja izdana od 1. srpnja 2024. godine u postupcima ovjere osobnih fiskalnih isprava primjenjuje se 70% oporezivanje dohotka čiji izvor nije utvrđen. No visina porezne stope, kao i pravovremena primjena odredbi vezanih uz povećanje porezne stope otvaraju mnoga pitanja i ustavna pitanja.
Emanuel Bondalici, Catalin BarbuFotografija: Deloitte Rumunjska
S pravno-socijalnog aspekta, povećanje poreza do stope od 70% može se tumačiti kao svrha stimuliranja porezne obveze, ali i sankciono-preventivna svrha (uz opću svrhu prikupljanja nekih prihoda za državni proračun).
Cilj poticanja ispunjavanja poreznih obveza trebao bi navesti svakog poreznog obveznika da do 1. srpnja 2024. godine procijeni svoju poreznu situaciju i prijavi sve prihode za koje bi vlasti kasnije mogle utvrditi da imaju neutvrđeni izvor, upravo kako bi se izbjegla primjena kvote od 70%.
Aspekti pravovremene primjene odredbi kojima se utvrđuje kvota od 70%.
Međutim, s obzirom na način izrade zakonskih odredbi, procesnom analizom zakonskog teksta moglo bi se zaključiti da je tekst neustavan. Sa stanovišta pravovremene primjene zakona, oporezivanje novom stopom poreznim rješenjima izdanim od 1. srpnja 2024. kršilo bi ustavno načelo zabrane retroaktivnosti koje propisuje da zakon (osim povoljnijeg kaznenog zakona) ne može proizvesti učinke za prošlost.
Točnije, s obzirom na to da bi porezni inspektori porezno rješenje mogli izdati nakon 1. srpnja 2024. za porezne obveznike u postupku provjere osobnog poreznog stanja prije tog datuma, nove odredbe mogle bi povući primjenu kvote od 70% na dohodak s neidentificirani izvor, neovisno o tome kada su dobiveni ili pronađeni ili kada je provjera započela. U slučaju tih poreznih obveznika, dobrovoljno ispunjavanje poreznih obveza ne bi baš pomoglo, a namjeravana svrha poticanja ispunjavanja poreznih obveza ne bi se mogla postići. Osim toga, u ovoj bi hipotezi porezni obveznik pod nadzorom radije bio ovisan o tumačenju poreznog inspektora, što je aspekt koji stvara nedostatak predvidljivosti i diskriminaciju, sankcioniran u praksi Europskog suda za ljudska prava.
Nadalje, odredbe Zakona 296/2023, koje reguliraju stupanje na snagu kvote od 70%, navode da se promjena kvote primjenjuje od 1. srpnja 2024. Izravna implikacija tumačenja ovih odredbi je da, do 30. lipnja 2024. (uključivo), prethodni oblik članka 117. Fiskalnog zakonika, koji je utvrdio 16% za istu vrstu prihoda, nastavlja se primjenjivati.
Iz ove perspektive, sadržajna analiza regulacije dohotka čiji izvor nije utvrđen trebalo bi dovesti do zaključka da se ova povećana stopa može primijeniti samo na dohodak ostvaren nakon stupanja na snagu novele. A prethodno ostvareni prihodi mogu se oporezivati samo sa 16%, neovisno o tome kada je porezno rješenje izdano.
Konkretno, prihodi čiji izvor nije utvrđen izričito su regulirani člankom 117. Fiskalnog zakonika kao samostalna kategorija dohotka (kao i dohoci ostvareni od plaća, od samostalnih djelatnosti, od najamnina, dividendi, autorskih prava i sl.) i trenutno oporezuje 16%.
Dakle, oporezivanje od 70% predstavlja povećanje postojeće stope. Dakle, osim ustavnih odredbi, koje zabranjuju primjenu zakonskih izmjena u prošlosti, odredbe Fiskalnog zakonika koje propisuju da se svaka fiskalna izmjena može primijeniti tek nakon šest mjeseci od objave u Narodnim novinama, te ako postojeća porezi se povećavaju, također postaju incidenti, odredbe stupaju na snagu 1. siječnja sljedeće godine. Slijedeći ovu logiku, oporezivanje od 70% trebalo bi se primjenjivati samo na prihode neutvrđenog izvora stečene nakon 1. siječnja 2025. godine.
Vezano uz prethodno opisane aspekte, izvjesno je da će ova odredba stvoriti praktične poteškoće počevši od 1. srpnja 2024. godine. U tom kontekstu, za prihode ostvarene prije 1. srpnja 2024. godine, porezni inspektori će se suočiti s dvije mogućnosti.
Prva opcija bila bi primjena stope od 70 posto, uz mogućnost da se porez u potpunosti ukine ili smanji na 16 posto ako Ustavni sud utvrdi retroaktivnost odredbe. U slučaju ukidanja ili smanjenja poreza sa 70% na 16%, država bi bila dužna vratiti poreznom obvezniku više plaćene iznose, kao i kamate od približno 7,3% godišnje za iznose zadržane bez plaćanja. pravo.
Druga opcija bi bila da inspektori primjenjuju samo kvotu od 16%, tumačeći tekst Zakona br. 296/2023 u smislu 70% oporezivanja dohotka čiji izvor nije utvrđen samo u slučaju iznosa stečenih ili utvrđenih počevši od 1. srpnja 2024. godine.
Aspekti pravednosti i razmjernosti odredaba kojima se utvrđuje kvota od 70 %
U sekundarnom planu, pozivajući se na kaznenu i preventivnu svrhu, država upozorava poreznog obveznika da ako ne prijavi svoj dohodak i njegov izvor radi plaćanja poreza propisanog zakonom za svaku kategoriju dohotka (stope variraju od 8% na 10%, osim određenih prihoda ostvarenih od igara na sreću, gdje se porezna stopa značajno povećava), treba se “kazniti” primjenom poreza od 70%.
Uz visoku poreznu stopu, porezni obveznik bi također plaćao kamatu od 0,02% po danu kašnjenja i penale za neprijavljivanje od 0,08% po danu kašnjenja. Međutim, kazne za neprijavljivanje definirane su Zakonom o fiskalnom postupku upravo kao “sankcija za neprijavljivanje ili netočno prijavljivanje poreza, naknada i socijalnih doprinosa u poreznim prijavama”.
Stoga bi se analizom ustavnosti moglo provjeriti prolazi li ova teška porezna stopa test proporcionalnosti. U tom bi smislu Ustavni sud mogao provjeriti nije li riječ prije o kaznenoj mjeri izvlaštenja. Osim toga, dvostruko sankcioniranje poreznog obveznika za isto djelo (tj pronalaženje prihoda iz neidentificiranih izvora, uključujući kao rezultat njihovog neprijavljivanja, kao i primjena kazne za neprijavljivanje) moglo bi prekršiti načelo ne bis in idem sadržana posebno u praksi Europskog suda za ljudska prava i koja pokazuje da nitko ne može biti dva puta kažnjen za isto djelo.
U zaključku, kako se provodi novi porez od 70%. nejasna je i potencijalno protuustavna. Dok pitanja nerazmjernosti, nepredvidivosti ili dvostruke opasnosti mogu biti subjektivna i može postojati dovoljno pravnih argumenata za suprotno, pitanje retroaktivnosti je ono koje ostavlja malo prostora za tumačenje i najvjerojatnije neće proći ispit ustavnosti.
Materijal mišljenja Emanuela Bondalicia, višeg upravnog suradnika, Reff & Asociații | Deloitte Legal i Cătălin Barbu, menadžer, oporezivanje dohotka, Deloitte Rumunjska
