Postizanje klimatskih ciljeva sve se više čini kao ‘nemoguća misija’. I bili bi krivi potrošači, ‘normalnih ljudi’, svih nas. Tko to kaže? Darren Woods, izvršni direktor diva ExxonMobil, jedna od najvećih svjetskih naftnih kompanija i posljedično veliki doprinos globalnoj emisiji stakleničkih plinova. Upravo te plinove trebamo eliminirati do 2050. godine, ako ne želimo završiti na pečenju. Jer jedno je sigurno: problem je naš (i drugih životinjskih vrsta koje, međutim, ne mogu ništa), planet će nas preživjeti na ovaj ili onaj način.
U intervjuu od prije nekoliko dana za Fortune, Woods kaže da velike naftne kompanije nisu prvenstveno odgovorne za klimatsku krizu. Suština stvari je u tome, objasnio je potrošači nisu voljni platiti troškove energetske tranzicije.
‘Prljava tajna o kojoj nitko ne govori’
“Prljava tajna o kojoj nitko ne govori je koliko će sve to koštati i tko je spreman platiti“, naglašava on. “Ljudi koji proizvode te emisije moraju biti svjesni i platiti cijenu za stvaranje tih emisija. Tako se u konačnici problem rješava. Imamo priliku proizvoditi goriva s niskim udjelom ugljika, ali ljudi nisu voljni potrošiti novac na to.” Prema Woodsu, trebamo porez na ugljik.
Prijelaz na čiste izvore svakako ima cijenu, i to visoku. Ali ono što Woods izgleda ignorira je to. Čak i ako uzmemo u obzir samo ekonomski aspekt, ostavljajući po strani etički i društveni.
Premda okreće ploču i zapravo baca svjetlo na sve ostale, čini se da Woods ignorira ulogu koju tvrtke poput ove koju on vodi, koje ostvaruju profit veći od BDP-a mnogih država, imaju u donošenju odluka i usmjeravanju politike i gospodarstva prema jednom put nego drugi.
Déjà vu koji podsjeća da je održan prošlog studenog: najveći globalni sastanak usmjeren na smanjenje i eliminaciju fosilnih goriva u borbi protiv globalnog zatopljenja, čiji je domaćin nacija koja se oslanja na naftu, a vodi ga izvršni direktor tvrtke, naftna industrija zemlje. Nije slučajno da se, unatoč brojnim proklamacijama, u praksi sklapaju ugovori i na bazi crnog zlata.
Dekarbonizacija je neophodna, Exxon priznaje (sada).
Da budem iskren Woods priznaje da su dekarbonizacija i smanjenje emisija nužnii tvrdi da je – duga – povijest skandala koji su pogodili Exxon, optužen za minimiziranje ili poricanje klimatske krize i za suprotstavljanje politikama za njezino rješavanje, uključujući kroz , sada pripada prošlosti i stoga nema potrebe nastaviti govoriti o to.
Izvršni direktor Exxona to sada objašnjava tvrtka je na raznim frontama predana smanjenju emisija stakleničkih plinova i doći do neto nule do 2050. To uključuje nove tehnologije kao što su hvatanje ugljika i vodikova goriva. No, također treba reći da se planovi širenja ExxonMobila i drugih naftnih kompanija i dalje temelje prvenstveno na fosilnim gorivima. Ukratko, te tvrtke još uvijek rade premalo.
Neisplativa ulaganja
Još jedna važna stvar koju je Woods dotaknuo je da, objašnjava on, Ogromno ulaganje u obnovljive izvore energije ne donosi odgovarajuću dobit za investitore. Dakle, u ovom trenutku, iako prepoznajemo potrebu za tranzicijom, “jednostavno je ne vidimo kao odgovarajuću upotrebu sposobnosti ExxonMobila”. Čak ni ako ima koristi od državne potpore, jer to “nije dugoročno održivo strategija”.
Možda nije slučajno, ali intervju dođe dok traje Exxon se suočava s tužbom protiv takozvanih ‘dioničara aktivista’, posebno etičke i ekološke investicijske tvrtke koje imaju za cilj potaknuti tvrtku na usvajanje strožih ekoloških standarda. Woodsovo mišljenje je jasno: “Želimo zadovoljiti dioničare koji su pravi investitorikojima je u interesu da ova tvrtka može ostvariti povrat svojih ulaganja”, kaže on. “Ne osjećamo odgovornost prema aktivistima koji otimaju taj proces… i, iskreno, zlorabe ga za promicanje ideologije .”
Prema Exxonu, zapravo, Aktivistički dioničari htjeli bi prisiliti Exxon Mobil da promijeni prirodu svog poslovanjakoji bi trebao vaditi i prodavati naftu, prirodni plin i druga fosilna goriva.
Uloga potrošača
Woodsove su riječi iritantne i neugodne, čak i ako glavni izvršni direktor općenitije navodi da “politike koje se provode nisu dovoljno agresivne i ne potiču pravu vrstu akcija da budu uspješne”. Međutim, one sadrže minimum istine, odnosno onaj za koji Za smanjenje emisija važno je svačije ponašanje. Ovu temu u razgovoru za Fortunu ne dotičemo, no zadržavanje dosadašnjeg načina života, sve je očitije, sada je neodrživo.
Međutim, jedno iz Woodsova govora proizlazi sigurno: energetska tranzicija je isključivo pitanje novca i volje onih koji drže loptu u rukama da šutiraju i igraju igru. Vlade, tvrtke i poduzeća, normalni ljudi: svaki sa svojom specifičnom težinom.
