94% investitora ne vjeruje (i bježi)

Izvješća o održivosti mogu biti dvosjekli mač. Rođene u posljednjih 20 godina da obznane predanost kompanija pitanjima od velike važnosti kao što su okoliš, društveno i korporativno upravljanje, one će sve više pasti pod sumnju: da su zapravo zelenaštvo. Drugim riječima, lagati o stvarnim aktivnostima tvrtke u ovim područjima koja su sada temeljna za dionike i javno mnijenje.

Stvarno zapravo, 94% investitora ne vjeruje izvješćima o održivosti, prema izvješću Global Investor Survey koje je izradio PwC o mogućim utjecajima na povjerenje i ugled komunikacije koja nije vrlo transparentna s obzirom na kriterije i aktivnosti koje se provode u ESG području. I oni misle da su operacije zelenašenja, izraz koji se odnosi na a ekologizam fasadekoji se javlja kada tvrtke, ali i organizacije ili političke institucije, prenose varljivo pozitivnu sliku o sebi u pogledu svoje ekološke posvećenosti, skrivajući potpuno drugačiju stvarnost, onu negativnog utjecaja svojih aktivnosti.

U 2023. ‘pobjeći’ od održivih investicija

Više od 3 od 4 ulagača (76%) stoga bi željelo bolje izvješćivanje o stvarnim troškovima koje su napravile tvrtke kako bi ispunile obveze održivosti, prije procjene ulaganja.

Sumnja da je u biti u lošoj vjeri očito šteti povjerenju i ugledu organizacije i može imati izravan utjecaj na financijski svijet. Nije slučajnost, piše New York Times, U SAD-u je 2023. bila najgora godina za ulaganja u održive fondove (-13 milijardi USD), a zatvaranja (16) održivih EG fondova premašila su otvaranja (7). Isti trend i na europskom tržištuprema izvješću Esma Trv Risk Monitor objavljenom prošlog siječnja.

Veliki problem za tvrtke, koje vide ono što bi trebao biti važan alat za komuniciranje njihovih vrijednosti i inicijativa, a samim tim i za “reklamiranje” samih sebe na neki način, pretvara se u bumerang koji na njih svaljuje teret dokazivanja. U praksi, oni koji kupuju od tvrtke, bilo dionice, fondove ili proizvode, polaze od ideje da ta tvrtka nije bila transparentna, da je pretjerala u svojim obvezama ili čak da je lagala. A na tvrtki je da pokuša otkloniti sumnje.

Što je Izvješće o održivosti

Izradu Izvješća o održivosti uvela je 2001. godine Europska unija na dobrovoljnoj osnovi. Zapravo, godinama je to bila prednost i izvor ponosa za tvrtke koje su ga objavile, ali je i danas konkurentski element. U Italiji je postalo obavezno od 2017. za neke vrste tvrtki, a od siječnja 2024. za sve tvrtke s više od 250 zaposlenih, prometom većim od 50 milijuna eura i godišnjim proračunom od najmanje 43 milijuna eura.

Širenje mreže koje će zahvatiti 50 tisuća tvrtki u Europi i Italiji 6 tisuća malih i srednjih poduzeća u odnosu na 300 prethodno obveznih.

Čak i ako se zove bilanca stanja, ona održivosti nema financijski karakter, već sadrži aktivnosti, rezultate i vrijednosti po kojima tvrtka (ili institucija) djeluje i prepoznaje se, a koje pozitivno utječu na tri dimenzije: ekonomska, ekološka i društvena (ESG). Sve to gotovo uvijek iz srednjoročne i dugoročne perspektive i na integriran način, jer su tri čimbenika ESG-a, čak i ako se o njima izvještava odvojeno, međusobno isprepletena.

Prema Europskoj uniji, konkretno, Izvješće o održivosti je „dobrovoljna integracija socijalne i ekološke brige poduzeća u njihovom poslovanju iu odnosima sa zainteresiranim stranama”.

Cilj ove vrste izvješća je upravo detaljno komunicirati vlastite vrijednosti i predanost u širokom opsegu DOP-a (Corporate Social Responsibility) svim zainteresiranim stranama, koje mogu biti u rasponu od dobavljača do dioničara, od građana do investitora, od kupaca medijima.

Izrada Izvješća o održivosti može donijeti brojne prednosti, uključujući bolju organizaciju internih procesa, uštedu troškova, uključenost zaposlenika, veću privlačnost talentima, vidljivost i pozitivniju reputaciju na tržištu.

Kako sastaviti vjerodostojno izvješće o održivosti

Ali što se događa ako oni na koje se to odnosi ocijene ta financijska izvješća ‘lažnima’? Događa se da investitori bježe od ulaganja, a potrošači ne kupuju proizvode i usluge tvrtke. Obje su mogućnosti koje treba izbjegavati.

U pomoć poduzetnicima dolazi priručnik koji je izradio ARB SBPA, dioničko dobrotvorno društvo koje se bavi stvaranjem projekata visoke znanstvene vrijednosti, a prema kojem je moguće minimizirajte rizik da budete optuženi za zelenaštvo. Očito, ako se greenwashing zapravo ne radi u bazi.

I uvijek imajući na umu smjernice i standarde izvješćivanjaposebno one najpopularnije, one koje priprema Globalna inicijativa za izvješćivanje (GRI).

Evo 10 savjeta:

1. Mapiranje rizika i prilika: korisno je najprije započeti stručnom provjerom mogućih rizika i najvažnijih i najosjetljivijih fokusa izvješća koje želite sastaviti.

2. ‘Podaci su kralj’: svaka se izjava mora temeljiti na čvrstim podacima, utemeljenim na znanstvenom pristupu dokazima, mjerljivim priznatim objektivnim referencama i alatima.

3. Ne improvizaciji: izrada Izvješća o održivosti zahtijeva dosta vremena, najmanje 4-6 mjeseci, i ne može joj se pristupiti s površnošću, nedostatkom pažnje ili žurbom.

4. Ne propustima: ako cilj postavljen prethodne godine nije ostvaren, ne treba ga skrivati. Bolje je biti transparentan, inače je velika vjerojatnost da će se ‘zaborav’ ipak otkriti, au tom trenutku to je kompliciranije objasniti. I ugled tvrtke trpi.

5. Zainteresirane strane uključene: bitno je uključiti zainteresirane strane u ključna pitanja, raznolikim i nestandardiziranim metodama. Stoga, ne aseptičnim, nepersonaliziranim upitnicima, isti za sve.

6. Da infografikama: svakako je važno pomoći Izvješću o održivosti lijepim i dojmljivim slikama, ali još je važnije koristiti one korisne za svačije čitanje i razumijevanje tehničkih podataka.

7. Idite dalje od korporativne prezentacije: Izvješće o održivosti pravi je alat za organizacijsko i ekonomsko upravljanje, koji naglašava rizike i potencijal tvrtke te je moćan marketinški alat.

8. Poštujte europske propise: nova CSRD direktiva revidirala je temu izrade izvješća o održivosti, zahtijevajući još više predanosti, transparentnosti i detalja.

9. Tržište želi izvješća o održivosti: čak i ako ne postoji zakonska obveza za sve tvrtke, neizrada ove vrste dokumenta može dovesti do negativne ocjene tvrtke.

10. Uči radeći: Izvješće o održivosti timski je rad koji podrazumijeva razvoj same korporativne kulture.

To su mnoge složene akcije koje tjeraju tvrtke da se suoče s novim izazovima: od veću jasnoću i koherentnost, iznad svega. Ali također i da se stvarno posvetimo, na ekološkom i društvenom polju. Sve će to zahtijevati trud i stratešku viziju, ali oni koji bi u konačnici mogli imati koristi od toga su same kompanije kao i Planet, gospodarstvo i ljudi koji su uključeni.

Rating
( No ratings yet )
Loading...
VRT